Istinite verzije vaših omiljenih bajki: Priče o Pepeljuzi, Crvenkapici i drugim poznatim junacima iz djetinjstva

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Naše moderne bajke učile su da na kraju, nakon što su prošli sve teške kušnje i poteškoće, glavni likovi pronalaze sreću, a zli likovi uvijek dobivaju kaznu kakvu zaslužuju. No, gotovo sve naše bajke prepisane su u ljubazniju i lakšu verziju. No, izvorne verzije ovih djela prikladnije su za odrasle, jer ima puno okrutnosti i nitko ne jamči da će sve završiti sretnim završetkom. Ipak, dobro je što su ove priče prepravljane, jer je čak i zastrašujuće razmišljati na kojim će crtićima i filmovima djeca odrastati. Uostalom, toliko je važno u mlađoj generaciji odgajati kvalitete poput: dobrote, ljubavi, poštenja i pravde.

Crvenkapica

Poreklo ove priče seže do 14. veka u Evropi. Bio je najpopularniji u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj. Radnja je bila otprilike ista u svakoj zemlji, samo se sadržaj korpe promijenio: svježa riba, glava sira, pite i lonac maslaca. Ova je priča započela kao u modernoj verziji.

Mama je poslala svoju kćer da odnese poklon svojoj baki. Na putu sreće vuka, govori kuda i kome ide kroz šumu, ali u originalnim verzijama vuk nije bio samo ubica, već i manijak. Pretekavši Crvenkapu, rastrgao je jadnu baku i nije sve pojeo. Od delova njenog tela pripremao je hranu i sipao krv u posudu sa vinom.

Nakon što se odjenuo u bakine stvari, vuk odlazi u krevet čekajući sljedeću žrtvu. Uskoro stiže Crvenkapica. Pretvarajući se da je baka, vuk poziva unuku na večeru. Bakina mačka, pokušavajući upozoriti na ono što se dogodilo, umire od drvenih čizama koje je vuk bacio na nju. Devojka je s guštom jela i pila vino, nesvesna da je sve to napravila njena baka. Inače, vino je ponuđeno Crvenkapici, jer u početnim verzijama nije bila djevojčica, već sasvim odrasla djevojka.

Nadalje, "baka" poziva unuku da se odmori od puta, da se skine i legne da se odmori pored nje. Poslušna unuka prihvata bakin prijedlog. Kad je jako blizu, djevojka pita zašto baka ima toliko kose, duge nokte i velike zube. Na to je vuk odgovorio: "Da te brzo pojede, dijete." Kao rezultat toga, djevojčica je pojedena, ali u nekim verzijama ove priče ipak je uspjela pobjeći iz kandži strašnog vuka.

Vremenom je Charles Perrault preradio priču, došavši do optimističnijeg kraja. On je također dodao moral u zaključku za sve koje stranci pozovu u svoj krevet. Malo kasnije, braća Grimm su preuzela ovu priču, iako u strašnijoj verziji od Perraulta. U našoj zemlji za ovu su priču prvi put saznali u 19. stoljeću, u prijevodu Petra Polevoya. No, bajka je u Rusiji stekla slavu nakon obrade I. S. Turgenjeva.

Ljepotica i zvijer

U početku to nije bila čak ni bajka, već starogrčki mit o djevojčici Psihi, čija je ljepota bila razlog za zavisti mnogih, od njenih sestara do Afrodite, boginje ljubavi i ljepote. Kako bi se riješili prve ljepote, odlučeno je da je privežu za strmu stijenu, u nadi da će je čudovište pojesti. Ali ovo čudovište ju je spasilo i pretvorilo se u zgodnog mladića.

Zaljubivši se jedno u drugo, odlučili su se vjenčati. Jedini uvjet za mladića bio je da ga supruga ne gnjavi pitanjima o porijeklu i prošlom životu. Ali djevojke su uvijek bile znatiželjne. Psiha je otkrila da njen novi muž uopće nije čudovište, već slatki Kupid. Ljut, odletio je i ostavio ženu.

Saznavši da je Psiha ostala bez muške zaštite, Afrodita je odlučila istrebiti je raznim zadacima. Na primjer, zamolit će vas da skupite vodu iz rijeke mrtvih, a zatim donesete zlatno runo iz ludih ovaca. Na veliku žalost Afrodite, djevojka se nosila sa svim zadacima, čak i onima najtežim. Afrodita nije imala vremena ukloniti prvu ljepoticu, jer se ubrzo njen muž odlučio vratiti. Inspirisane pričom o Psihi, njene sestre su skočile sa litice na kojoj je bila okovana, nadajući se da će upoznati njihovo "čudovište". Ali njihovi snovi su se utopili s njima u dubinama mora.

Uspavana ljepotica

Prvu verziju ove priče napisao je napuljski pisac Giambattista Basile. Radnja izvornog izvora bila je mnogo zastrašujuća od uobičajene, ljubaznije verzije. Vještica je bacila čini na lijepu ženu po imenu Thalia. Ubodom vretena otrovna joj je iver ušla u prst, nakon čega je djevojka zaspala vječnim snom. Tužni kralj-otac odveo je svoju kćer u šumu, u malu kuću, i ostavio je tamo.

Nakon nekog vremena, drugi je kralj prošao kraj ivice gdje je bila princeza. Odlučio je svratiti i vidjeti ko tamo živi. Ugledavši uspavanu ljepoticu, bez razmišljanja je iskoristio ovu situaciju i otišao. I devet mjeseci kasnije, princeza je rodila blizance - sina Sunca i kćer Lunu, koja je upravo ukinula kletvu. Izgladneli sin, dok je tražio majčine grudi, počeo joj je sisati prst i slučajno navlažio začaranu iver.

Ubrzo je isti kralj ponovo prošao kroz ovu šumu, odlučivši ponovo pogledati uspavanu ljepoticu. Ugledavši nju i djecu, rekao je da će ih uskoro odvesti k sebi i otišao u svoje kraljevstvo, gdje je živio sa suprugom. Nakon što je saznala za izdaju, kraljica je odlučila uništiti beskućnicu sa svojom djecom, a također i naučiti svog nevjernog muža lekciji. Kraljica je naredila slugama da spaljuju princezu i da ubiju decu, praveći pite sa mesom za svoje vernike.

Ugledavši požar, princeza je počela glasno dozivati pomoć. Njen plač čuo je kralj, koji je munjevitom brzinom dotrčao i spasio je bacivši svoju zlu ženu u vatru. Srećom, s djecom je sve bilo u redu, kuharica nije mogla počiniti tako strašan zločin. Spasio je djecu tajno praveći pite od janjetine.

Snežana

Pisanje ove mračne priče pripada olovci braće Grimm. Da bi bila zauvijek mlada i lijepa, zla kraljica naredila je da Snjeguljicu, otrovanu jabukom, odvede u šumu, te joj izreže jetru i pluća, koja je maćeha htjela pojesti. Princ je u prolazu ugledao ljepoticu u lijesu. Odlučuje da ponese njeno tijelo sa sobom. Ali sluga koji je nosio tijelo Snjeguljice slučajno se spotaknuo, a komad otrovane jabuke iskočio joj je iz grla. Čudo, ljepotica se probudila.

Ubrzo su princ i Snjeguljica imali gozbu povodom svog vjenčanja. Na ovu proslavu došli su svi vladari, pa i ona zla kraljica, koja nije ni slutila s kim ide na vjenčanje. Kao rezultat toga, ova vještica je prisiljena plesati u usijanim cipelama sve dok ne umre od svih svojih nestašluka.

Pepeljuga

Pepeljuga je vjerovatno jedna od najčešće pripisivanih bajki, čije porijeklo seže u stari Egipat. Prva verzija napisana je na papirusima. U ovoj verziji Pepeljuga, rodom iz Grčke, zvala se Rodopis. Djevojka je bila ljupka i lijepa, pa je oteta i poslana u ropstvo u Egipat. Njezin gospodar, želeći zahvaliti svom voljenom robu na svim vrstama zadovoljstva, poklonio joj je pozlaćene cipele.

Djevojka se praktično nije rastala sa svojim darom. Ali jednom je orao ukrao ove sandale kad ih je ostavila na obali rijeke u kojoj je plivala. Orao je ispustio plijen u blizini kralja Memfisa, kojeg je jako zanimala minijaturna veličina noge, pa je odmah poslao podanike u potragu za vlasnikom ovih sandala. Devojka je brzo pronađena, izvedena iz ropstva, a ubrzo se udala za kralja.

Zatim se za ovu priču pozabavio pisac Giambattista Basille, koji je ovu priču prilagodio. Sada je ova priča zvučala drugačije. Ovdje se Pepeljuga zove Zezolla. Umorna od vječnog ponižavanja i maltretiranja svoje maćehe, odlučuje je ubiti. Uzevši dadilju za saučesnika, slomila je vrat, slomivši poklopac teške škrinje. Inače, ova dadilja u budućnosti se udala za Zezolinog oca, postavši joj nova maćeha.

Ali problemi djevojčice nisu se smanjili. Ispostavilo se da je novopečena maćeha imala čak šest ljutih i zavidnih kćeri koje su htjele nauditi djevojčici. Jednom se Zezolla susreo s kraljem, koji se zaljubio u nju, ali djevojka je brzo pobjegla, ostavljajući za sobom samo pianellu - ženske cipele s debelim potplatima od plute. No djevojka je brzo pronađena na osnovu cipela koje je ostavila za sobom. Kao rezultat toga, vjenčali su se, a Zezolla je postala kraljica na zavisti svojih sestara.

Charles Perrault je zatim predstavio svoju verziju, nema potrebe za opisivanjem, ovo je klasična, dobro poznata priča o Pepeljugi. Ali ova verzija nije odgovarala braći Grimm. U njihovom tumačenju, Pepeljuga oplakuje majku gorkim suzama, zahvaljujući čemu na njenom grobu raste čarobno drvo. I čarobno je to što ptica leti do nje, koja može ispuniti apsolutno sve želje Pepeljuge: haljinu, cipele, bal. Možemo reći da ova ptica ovdje igra ulogu vilinske kume.

Jednom na balu, Pepeljuga upoznaje zgodnog princa, kojeg brzo šarmira. Ali posramljena djevojka bježi. Uzimajući odbjeglu cipelu, princ namješta ogrtač za cipele. Da bi stala u minijaturne cipele, Pepeljuginina sestra odreže joj nožni prst. Ali ptica odaje princu prevaru. Ne učeći na greškama drugih, druga sestra pokušava smanjiti stopala. Da bi to učinila, odreže joj petu. Kao rezultat toga, za takvu prijevaru, ptica izbacuje oči sestrama.

Pinokio

U originalnoj verziji Pinokia, koja je objavljena 1883. godine, sve je bilo brutalnije. Dobroćudni tata Karlo izrezao je Pinokio iz dnevnika, ali ovaj nezahvalni kukavica pobjegao je od kuće. S tim u vezi, stolar je uhapšen, optužen za okrutno postupanje prema oživljenoj lutki. Nakon lutanja, Pinokio se odlučio vratiti kući. Tamo sreće 100-godišnjeg zrikavaca koji mu govori da se nestašna djeca pretvaraju u magarce.

Ne želeći slušati moral insekta, živa lutka ga ubija i zaspi kraj kamina. Pinokiou se zapale noge. Kao što je cvrčak upozorio, drvena lutka se pretvorila u magarca. Htjeli su ga kupiti na sajmu kako bi od njega napravili bubanj. No na kraju je za magarca bio vezan kamen i bačen sa litice.

Sirena

Originalna verzija Hansa Christiana Andersena govori o Maloj sireni, koja je spasila zgodnog princa, zaljubivši se u njega svim srcem. Da bi uvijek bila uz njega, zaljubljena djevojka obratila se vještici za pomoć. Dala je male sirene nogama, umjesto da joj izreže jezik. Vještica je također postavila jedan uvjet, ako se princ oženi drugim, tada će Mala sirena umrijeti, pretvarajući se u morsku pjenu.

Život u ljudskom obličju donio je Maloj sireni mnogo patnje, jer ju je svaki korak probadao divljom boli. Štaviše, više nije mogla govoriti. Šok za nju bila je vijest da je njen voljeni princ pronašao drugu dragu, s kojom su se već spremali za vjenčanje.

Kako bi spasile Malu sirenu od tragične sudbine, njezine su se sestre obratile morskoj vještici za pomoć. Dala im je bodež kojim je Mala sirena trebala ubiti njenog propalog konjušara. Morala je poškropiti njegovu krv nogama kako bi se riješila nesnosne boli i vratila u more. Ipak, ljubav prema princu bila je jača od žudnje za životom bez njega. Kao rezultat toga, kako je vještica upozorila, od Male sirene ostala je samo morska pjena.