Od plesa bosih trgovaca do velike scene: Kako je flamenko čudom stekao špansko priznanje

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Flamenko je muzički i plesni stil koji Španija smatra svojim nacionalnim blagom. To je ujedno i posjetnica zemlje. Čak i oni koji ne znaju naziv plesa, vidjevši baylaor - izvođače flamenka - odmah ga povezuju sa Španijom. Ali flamenko je umalo umro kao stil i dugo je primao samo prezir od Španjolaca. Uspjeli su ga spasiti gotovo čudom.

Flammen znači "plamtiti"

Postoje mnoge spekulacije o tome kako je nastala riječ "flamenko". Najromantičnija stvar asocira na njemačku riječ "flammen", flaming. Zašto nemački? Zato što je navodno došao s Ciganima iz Flandrije, što ukazuje na to da u plesu izgledaju poput plamena.

Druga, realnija teorija također povezuje Cigane, Flandriju i riječ "flamenko". Najranije spominjanje riječi "flamenko" u literaturi ne odnosi se na ples, već na nož djela Flandrije. S takvim noževima kao da su njemački Cigani jednom došli u Španiju.

U svakom slučaju, do devetnaestog stoljeća riječ "flamenko" nije bila povezana s plesovima ili pjesmama, iako se na ovaj ili onaj način pripisivala Romima. Možda se riječ zadržala na plesu, jer su ga izvodili uglavnom Cigani - barem zbog novca. U današnje vrijeme svaki Španac može barem malo plesati.

Muzika koja je upila istoriju zemlje

Budući da je flamenko muzika bila čvrsto povezana s Romima u Andaluziji, postojalo je vrijeme kada se pretpostavljalo da njeno porijeklo treba tražiti na dalekom istoku, u Indiji. Međutim, najvjerojatnije ove pjesme nisu stigle zajedno s Romima. U flamenku (ples, pjesma i muzika) mogu se pronaći i indijske plesne pozicije i arapske, jevrejske, autohtone pirenejske melodije, motivi, pokreti i vjerovatno arhaični zapleti.

Ponekad u pojedinim pokretima plesača vide odraze samih ritualnih igara s bikom, koje su se prakticirale na cijeloj sjevernoj obali Sredozemnog mora i iz kojih je potekla korida. U svakom slučaju, doslovno svi narodi koji su oblikovali istoriju i kulturu Španije zabilježeni su u flamenku. Cigani su najvjerojatnije postali ljudi koji su okupili različite tradicije i na svoj način obradili rezultat.

Flamenko se nije uvijek izvodio otvoreno, na trgovima ili u kafićima. To je postalo moguće tek kada je progon Roma prestao u Evropi; pre toga, strastveni ljubitelji stila i sami su se popeli u ciganske pećinske kuće u planinama, ili su mogli da zatraže da pevaju i igraju prodavce koji su sa sitnicama gledali u dvorište.

Pojava kadra sa štiklama, koja sada izgleda kao nešto neodvojivo od flamenka, povezana je s pojavljivanjem scena na kafiću. Izvođači su, da bi zadržali pažnju javnosti, morali to prvo nekako da dohvate. Lupanje potpetica na pozornici, koje je izgledalo kao veliki drveni rezonator, savršeno je obavilo posao. S vremenom je razlomak postajao sve hirovitiji, razvijao se određeni način njegovog izvršenja.

Pojava flamenka na sceni doprinijela je i činjenici da se sviranje kastanjeta gotovo prestalo koristiti - uostalom, sada je svaki plesač imao na raspolaganju orkestar. Vremena kada je trgovac, primivši novac, odložio robu, izvadio kastanjete i pretvorio se u plesačicu, prošlost su.

No, iako su Cigani u kafiću stalno pronalazili zainteresirane gledatelje, bilo je malo vatrenih znalca. Općenito, flamenco se dugo smatrao niskoprofilnom restoranskom muzikom, uz koju je dobro plakati pijan, a početkom dvadesetog stoljeća počeli su ga istiskivati moderniji žanrovi: argentinski tango i jazz. Jedinstveni stil usavršen decenijama bio je gotovo ugrožen, barem za špansku scenu.

Šta jedna osoba može učiniti

Jedan od glavnih poznavalaca flamenka, koji je uložio sve napore kako bi Španjolci prepoznali flamenko kao svoj jedinstveni žanr, važan dio njihove kulture, bio je veliki pjesnik Federico García Lorca. On nije samo stvorio ciklus pjesama potpuno posvećen stilovima flamenka i proučavao značajke ovih stilova, već je i putovao po cijeloj zemlji sa predavanjima objašnjavajući slušateljima jedinstvenost flamenka, njegov značaj za državu i njenu kulturu. I sam Lorka je rado posjećivao ciganske pećine i bio je dobro upoznat ne samo s restoranskom verzijom flamenka.

Lorca je predstavio ideju da flamenku patroniraju tri principa: muza, anđeo i duende (duh, koji se također može percipirati kao "demon" - a to ponekad izaziva optužbe za nekršćanski duh žanr).

Da bi ilustrirao duende, Lorca je ispričao sljedeću priču: „Jednom je andaluzijski pjevač Pastor Pavon, Djevojka s grbovima, sumorni španjolski duh s fantazijom koja odgovara Goyi ili Raphaelu El Gallu, pjevao u jednoj od kafana u Cadizu. Igrala se svojim tamnim glasom, mahovinastim, svjetlucavim, topljenim poput kositra, umotala ga u pramenove kose, okupala ga u Manzanili, odvela u daleku pustinju. I sve je uzalud. Okolo je vladala tišina …

A onda je Djevojka s grebenima skočila, divlja poput prastare tužaljke, popila čašu vatrene casaglije u jednom gutljaju i pjevala, sa sprženim grlom, bez daha, bez glasa, bez ičega, ali … sa duendeom. Izbacila je sve potpore iz pjesme kako bi ustupila mjesto nasilnom, gorućem duendeu, bratu Samuma, a on je prisilio publiku da im strgne odjeću, dok ih antilijski crnci u transu trgaju slika svete Barbare. Devojka sa grbovima otkinula joj je glas, jer je znala: ovim sudijama nije potrebna forma, već njen živac, čista muzika - bestelesnost rođena da riče. Žrtvovala je svoj dar i vještinu - uklonivši muzu, bespomoćna, čekala je duende, moleći da je obraduje dvobojem. I kako je pevala! Glas više nije svirao - izlijevao je mlaz krvi, pravi, poput same boli …"

Iako su Lorku ubrzo ubili žandarmi, a španska vlada imala vrlo malo mišljenja o svemu što je učinio, pa je čak i dugo zabranjivala njegove knjige, uspio je utjecati na svijest ljudi. Na ovaj ili onaj način, flamenko se pokazao dugo i uveliko je povezan s njegovim imenom. Od njegovih pjesama pravili su pjesme u žanru flamenka, njegove drame postavljene su s plesnim umetcima flamenka. Ako se o flamenku snima film kao ples ili pjesma, Lorca će biti pozadina ovog filma, čak i ako se njegovo ime nikada ne spominje.

Uspio je toliko "legalizirati" flamenko da su u proteklih nekoliko decenija u ovaj žanr došli mnogi Španjolci koji nemaju veze s Ciganima u smislu njihovog porijekla, a UNESCO je 2010. dao flamenku status mjesta svjetske baštine. Dolazi se do toga da ista kategorija nacionalista koja je nekad vikala da je španska kultura zagađena flamenkom sada pokušava poreći svoju vezu s Ciganima - na kraju krajeva, ovo je lijep, čisti španjolski žanr.

Flamenko je utjecao na sve kulture Španjolske, uključujući i židovsku. Dokaz za to najbolji glas Izraela: senzualni video za pjesmu Yasmin Levy, u kojem se, kao i u svim pjesmama, čuju motivi flamenka.