Borba za ruski jezik: Kome trebaju feministice i zašto, i kako je to ispravno - doktor ili ljekar

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Nije prva godina da se vode rasprave u segmentu Interneta koji govori ruski, koji su, da budem iskren, prosječnom laiku jednostavno neshvatljivi. Neki brane pravo na upotrebu feministica u njima, drugi odgovaraju da feministice unakazivaju i uništavaju ruski jezik. Neki članci koriste misteriozne riječi koje izgledaju kao da sagovornik nije uspio preći sa češkog na ruski - "autor", "spetskorka", "borcina", u drugima ste pročitali članak do sredine, prije nego što ste shvatili da je producent, koji je započeo porodica sa vrhunskim menadžerom IT kompanije uopšte nije gej par. Kakve su zvijeri feministice, zašto takve strasti ključaju i zašto se neko bori za njihovu upotrebu?

Što su feministice i zašto ih koristite od djetinjstva

Feminitivna (poznata i kao feminativna) je riječ koja u ženskom rodu označava bilo kojeg stručnjaka, radnika, predstavnika nacionalnosti ili vjere itd. Učiteljica, dadilja, plavuša, brineta, švedska, japanska, studentica, učenica - sve se ove riječi odnose na žensko. Kontroverza se uglavnom vrti oko feministica, koje nisu odobrene kao književna norma, i ne toliko tradicionalnih feministica (upotrijebite riječi umjetnik i pisac ili umjetnik i pisac za ženu, na primjer).

Na primjer, postoji mnogo stručnjaka u svom području koji označavanje svog zanimanja u ženskom rodu ne doživljavaju kao stilsku značajku nečijeg govora, već kao ličnu uvredu, a na Wikipediji i Googleu možete vidjeti kako bi bilo sa nekom poznatom ličnošću Nekada su napisali "umjetnica" ili uporedo riječi na drugačiji način: "spisateljica, sufražetkinja"

Debata se takođe vrti oko toga da li jedna osoba, bilo da je pristalica ili protivnica feministica, ima pravo zahtijevati od druge da izgradi govor prema svom ličnom ukusu, do uvreda u slučaju odbijanja. Slične strasti u posljednje vrijeme tinjaju oko novih pozajmica, poput "smoothieja", "fitnesa", "menadžera" i "coworkinga".

Zašto su neki ljudi za feministice?

Iznenađujuće, feministice vole koristiti dva suprotna tabora: feministice (inače, ne sve) i zaljubljenice u antiku, koje, međutim, osim „doktora“i „profesora“koriste još mnogo napola zaboravljenih starih riječi. Jasno je da potonji vole sve tradicionalno i da je mnogo stoljeća bilo normalno da ruski jezik formira ženske oblike za označavanje žena u profesiji, a ne samo. Feministice imaju vrlo različite razloge.

vidljivost doprinosa žena određenoj profesiji. Kad većinu stručnjaka u okolici nazivaju muškim, mozak upada u zamku i mnogi počinju vjerovati da uglavnom rade muškarci - koji stvaraju i sve oko sebe, a žene, najviše, rade u školi. Osim toga, mnogi naučnici spominju se u ruskim udžbenicima, ali budući da se ne navode njihova puna imena, a posebnost se uvijek spominje u muškom rodu, stvara se još jedna iluzija - da žene nisu dale doprinos nauci.

Iluzije same po sebi djeluju bezazleno, ali koriste se za preispitivanje zašto je ispravno plaćati žene manje, zašto žene ne bi trebale imati profesionalni autoritet ili zašto bi žene trebale biti ograničene u građanskim pravima. Za otprilike polovicu građana Rusije to je vrlo neugodno - jer oko polovice građana Rusije, zapravo, jesu građani, ako koristite feminizam.

Feministice mogu pomoći da se naviknete na ideju da su profesionalci različitog spola jednaki. Ako jedno te isto zanimanje u muškom rodu zvuči važno, ali u ženskom počinje djelovati kao nešto neozbiljno, to očito nije riječ: poanta je u tome da žene u ovoj profesiji percipiraju autsajderi. Ali ako počnete koristiti riječi poput "pjesnik" i "crtač" u potpuno istim situacijama i sa istom intonacijom kao "pjesnik" sa "crtačem", možda će to malo poravnati percepciju na čisto psihološkom nivou.

Zašto ih drugi ne vole?

Najviše od svega protestiraju protiv neobičnih feministica - ženski rod za riječi poput "autor", "urednik", "kurir", "menadžer" itd. No, u nekim slučajevima, protest je također ideološke prirode (a neke od protivnica feministica su feministice).

napuštanje ženskog spola za profesije i druga zanimanja, možda bi izjednačilo percepciju stručnjaka. Ako su svi u blizini, i muškarci i žene, taksisti, advokati i novinari, čini se da će razlika u odnosu prema njima biti glupa. Općenito, ovo je nešto poput političke korektnosti u smislu u kojem se ova riječ obično koristi u Rusiji: ako učinite razliku nevidljivom u riječima, tada će problem diskriminacije i različitih mogućnosti u djetinjstvu i životu nestati.

spominjanje profesije u ženskom rodu skreće pažnju na rod, što ga čini najvažnijim u odnosu na profesiju. To implicira da samo ženske riječi mogu privući pažnju na rod, za razliku od muškog. Međutim, nije sasvim jasno zašto u ovom slučaju ne napustiti pridjeve ženskog roda: uostalom, riječi poput "društvene" i "pametne" jednako jasno ukazuju na to da govorimo o ženi. Da li to čini rod važnijim od kvaliteta, to je pitanje?

neočekivano za mnoge protivnike feministica, LGBT osobe i njihove pristalice su u njihovim redovima. Nije svaka osoba spremna da se izjasni o svom spolu - muškom, ženskom ili, na primjer, odsutnom. Napuštanje podjele imenica koje označavaju zanimanje na ženski i muški rod moglo bi ublažiti ovaj problem. Inače, upravo se u ovom slučaju zalažu za ukidanje roda za glagole i pridjeve, što je i logično.

Četvrti razlog: ne znaju svi tko se točno zalaže i protiv feministica. Uobičajeno ih je povezivati s feministicama, a neki ljudi samo žele učiniti sve uprkos feministicama. Da je samo feministica zadovoljna njihovim zdravim ušima, promrzle bi im uši.

Zašto neke feministice izgledaju tako čudno?

Fotograf, autoress, psihijatar, menadžer - čini se da neko skače sa češkog ili bugarskog na ruski i cijelo se vrijeme zbunjuje riječima. Odakle dolaze sve ove riječi, tko ih smisli i zašto izgledaju tako čudno?

Kad ne postoje kodificirani (zapisani u rječnicima) oblici, ali postoji potreba (neki izvorni govornik, ne nužno svi) za ovim oblikom, osoba pokušava izgraditi riječ na osnovu svog znanja o tome kako se riječi pojavljuju u jeziku. Isto se događa ako riječ već postoji, ali osoba ne zna. Toliko neobičnih feministica jednostavno je izmišljeno u pokretu, a zatim ih drugi pokupe (ili ne pokupe ili aktivno koriste za ismijavanje). Riječi preuzete ne iz rječnika, već sastavljene za vlastite potrebe, zovu se "povremeni slučajevi", odnosno nastaju slučajno, ako se doslovno prevode.

Postoji nekoliko razloga zašto se feministice ponekad sastavljaju na ovaj način. Neki vole pozajmljivati iskustvo drugih slavenskih jezika (to jest, kad vam se čini da je riječ dovedena iz poljskog ili bjeloruskog - ne mislite). Drugi vole sve ujediniti i sanjaju o jedinstvenom zajedničkom načinu formiranja ženskog roda. Ovdje su moguće opcije, svemu dodajte sufiks -k- ili sufiks -ess-. Ili možda -to-? Drugi se namjerno odmiču od oblika koji već postoje u ruskom jeziku, poput "doktora" i "doktora", budući da se među inteligencijom ti oblici smatraju narodnim i ismijavaju. Zašto onda ne biste došli do ljekara ili doktora? (Ili vrlo oštar urednik umesto urednika).

Konačno, ponekad je riječ sastavljena prema potpuno tradicionalnim predlošcima i nema posebne povijesti ismijavanja, ali izgleda neobično, jer su „PR“, „ocjena“i „menadžer“nekad izgledali neobično. Sjetite se kako su ove riječi iznervirale mnoge devedesetih!

A šta je sa klasicima?

U literaturi i štampi devetnaestog i dvadesetog stoljeća možete pronaći mnoge feministice koje sada izgledaju čudno. Neki, kad se suoče s njima, smatraju ih seoskim dijalektom ili remakeom feministica. Dakle, u starim knjigama i člancima možete pronaći inspektora Smolny Instituta za plemenite djevojke, šofera i šofera, avijatirku, skulpturu i liječnika (a govorimo o dami sa medicinskim obrazovanjem, a ne o doktorova žena). Lomonosov spominje šešir i kalačnicu, sovjetske pisce - violiniste, predrevolucionarne - muzičare.

Općenito, ne postoji ništa iznenađujuće za jezik u kojem ne postoje čak dva, već tri gramatička roda, od kojih su dva u slučaju ljudi povezani sa rodom već mnogo stoljeća. Zapravo, odbacivanje feministica događa se tek krajem devetnaestog stoljeća, a postaje znakom obrazovanja i književnog govora tek nakon rata.

Nastavljajući priču o jezičkim suptilnostima, zanimljiva verzija o kako su reči na ruskom promenile značenje.