Nijemci su vođe ruskih slovenofila ili odakle je došlo ime Svetlana i mit o staroruskom sanskrtu?

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Kao što znate, u Rusiji su u devetnaestom stoljeću postojali analozi modernih globalista i antiglobalista: zapadnjaci i slavenofili. Zbog naziva pokreta neki misle da su samo etnički čisti Slaveni uzeti kao slavenofili, ali mnogi od njih su zapravo Nijemci. Štaviše, neki ruski Nijemci mogu se imenovati među vođama i ideolozima slavenofila.

Aleksandar-Voldemar Ostenek (Vostokov)

Mnogi su iznenađeni kada saznaju da ime "Svetlana" nije postojalo sve do devetnaestog stoljeća, a prije revolucije nisu imenovali djecu. Nećete ga pronaći u nijednoj kronici, natpisu ili pismu od brezove kore, već sve zato što ga je izumio slavofilski pjesnik Aleksandar Vostokov po uzoru na bugarsku Snezhanu.

Općenito, slavenofili devetnaestog stoljeća, unatoč ponekad čudnim idejama, imaju na čemu zahvaliti, uključujući i činjenicu da su u znanstvenu zajednicu donijeli interes za pretkršćansku Rusiju, koja je prije njih bila smatra se nedostojnima posebne pažnje, jer su svi pogani iste životinje. Međutim, veliki dio onoga što je bilo nemoguće proučiti naučnim metodama devetnaestog stoljeća, mislili su sami. Među dodumocima bilo je imena - iako su slavofili češće uzimali prave češke, koji su mirisali na poganska vremena, poput Ljudmile ili Svetozara. Ali Svetlana je potpuno umjetna konstrukcija.

Što se tiče autora imena, “Alexander-Voldemar Ostenek” je u njegovim dokumentima o rođenju zabilježen jer je bio Nijemac. Pjesnik je promijenio prezime u Vostokov čisto iz slavofilskih razloga. Osim Svetlane, Vostokov je ruskoj nauci praktično predstavio uporednu slovensku lingvistiku i druga filološka djela, u čijem su središtu bili ruski i crkvenoslovenski jezici.

Vostokovljeve pjesme visoko je cijenio Kuchelbecker, koji je također bio poštovalac pretkršćanske Rusije (poput njegovog kolege iz razreda Puškina) i koji uopće nije govorio ruski sve do šeste godine (poput njegovog kolege iz razreda Puškina).

Vladimir Dal

Strogo govoreći, prezime "Dahl" nije njemačko - otac poznatog sakupljača riječi bio je Danac (ili danski Židov). Njegova majka, Maria Khristoforovna Freitag, bila je Njemica. Ali Dahlovi suvremenici, gotovo svi potomci protestanata, automatski su se zapisivali kao Nijemci - pod distribuciju je potpao i Vladimir Ivanovič.

Dahl stariji govorio je osam jezika, osim danskog, Maria Khristoforovna - pet, osim njemačkog. Nije iznenađujuće da je i njihov sin, vojni ljekar, bio zainteresovan za jezičko pitanje. Ne može se reći da u isto vrijeme Vladimira nije zanimala očeva domovina - čak je posjetio Dansku i bio je jako zabrinut na putu do tamo, ali se na licu mjesta jako razočarao: nije osjećao ništa zajedničko s mještanima i zauvijek je za sebe odlučio da je Rus. Ipak, odlučio je studirati na Univerzitetu u Dorpatu, gdje su dominirali njemačka kultura i njemački jezik, uprkos činjenici da je sama institucija bila ruska.

Vladimir Dal se, naravno, okušao u književnosti i počeo poezijom za časopis "Slavyanin". Međutim, slavu je stekao mnogo brže kao ljekar, doslovno je postao zvijezda Sankt Peterburga zahvaljujući najfinijim i najvještijim hirurškim operacijama. I kao ljubitelj ruske kulture, skupljao je ne samo pojedinačne riječi, već i bajke. Iznenađujuće, najviši redovi zbirke ruskih bajki smatrani su nepouzdanima, a cijeli tiraž je uništen - iako je optužba za nepouzdanost kasnije odbačena.

Aleksandar Hilferding

Kao i u slučaju Dahla, Hilferding se uslovno smatrao Nijemicom: njegova majka, Amalia Witte, bila je Njemica, a samo prezime Hilferding došlo je iz Mađarske, pa je tamo porodica bila izvorno njemačka. Hilferding se proslavio svojim djelom koje je pokazalo srodstvo "slavenskog" jezika sa sanskrtom - na to su se djelo zatim dugo oslanjali oni slavenofili koji su bili uvjereni da ruski potječe direktno iz sanskrta ili da se sanskrit može smatrati staroruskim.

Hilferdinga su posebno zanimali Slaveni na obali Baltičkog mora, a što se tiče Rusije, branio je zajednički način života i prikupljao epove provincije Olonets, smatrajući ih isključivo slavenskim podrijetlom (dok je glavno stanovništvo pokrajine bilo razne vrste Finsko-Ugara, uključujući rusificirane).

Orest Miller

S Millerom je sve bilo jednostavno - rođen je u 100% njemačkoj porodici i kršten je pod imenom Oscar, ali je sa tri godine ostao siroče, a odgojio ga je ruski rođak - pa je Oscar odrastao kao Rus Orest. Sa petnaest godina svjesno je prešao u pravoslavlje. Kasnije je i namjerno odabrao slovenofilstvo.

Iako je Miller započeo s patetično -patriotskom književnošću, on se, poput mnogih slavofila, uputio u folklor i počeo proučavati epski ep - štoviše, na način svog vremena, u svakom je retku našao određenu visoku simboliku. Osim toga, sveo je svaki ep na neku moralnu pouku, poput vojvotkinje od Lewisa Carrolla. Međutim, Miller se vrlo brzo počeo slagati s glavnom okosnicom slavenofila u Rusiji, budući da je više gravitirao pan -slavizmu nego rusofiliji - i tako je izazvao sumnje u njegov patriotizam. Njegov stav prema poljskom pitanju posebno su razbjesnili istomišljenici - Miler je podržao Poljake! To, međutim, nije iznenadilo jer je Miller odrastao u poljskom okruženju.

Inače, panslavista (i u tom pogledu slavenofil) bez rusofilije bio je, začudo, zapadnjak Aleksandar Herzen - takođe Nijemac po rođenju, da budem precizan - od svoje majke.

Nikolay Rigelman

Nikolaj Arkadjevič otišao je u Nijemce uglavnom zbog svog djeda, Nijemca i poznatog inženjera - ali odrastao je u Kijevu i uopće se nije smatrao Nijemcem, a po porijeklu je bio pretežno Ukrajinac. Kao i mnogi slovenofili, Rigelman je odlučio nastaviti visoko njemačko obrazovanje u Beču. Tokom studija posjetio je Prag, upoznao lokalne češke patriote i prožeo se slavofilskim idejama.

Cijelog svog života, prelazeći s jednog službenog položaja na drugi, Rigelman se, naravno, nije sramio objavljivanja u časopisima. Započeo je sa slavofilskim "Moskvitvanom", ali slavu u pokretu dali su mu eseji u "Moskovskoj zbirci", u kojoj je opisao život i položaj austrijskih Slovena, koje su tada ugnjetavale manjine imperija.

Uprkos svom porijeklu, Rigelman je zauzeo rusofilski stav i stalno je kritikovao ukrajinofile zbog, takoreći, sitničavosti i nerazumijevanja potrebe za zajednicom u carstvu. U isto vrijeme snažno je podržavao austrijske čehofile, unatoč činjenici da su se njihovi stavovi u svemu poklapali s ukrainofilima, ticali su se samo Čeha.

Slavenofili su neprestano zadivljivali svoje savremenike: Zašto su se ruski slavenofili zamijenili s perzijskim trgovcima, kako su došli do alternativnih mitova i šta nam je dobro ostalo.