Zašto su djetinjasta prepričavanja bajki Božene Nemcove izazvala skandal: "Tri oraha za Pepeljugu" i drugi

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Iznenađujuće je da slavenska djeca dobro i loše poznaju Charlesa Perraulta i braću Grimm - Bozenu Nemtsovu, legendarnog češkog sakupljača bajki. Sami Česi smatraju je utemeljiteljicom češke književnosti. No, osim toga, Nemtsova vrijedi više slave jer, za razliku od Perraulta i Grimma, nije preinačila narodne priče u poučne priče s moralom. Općenito ih je obrađivala tako minimalno da su zapleti ili pojedinačni izrazi izazvali skandal - na kraju krajeva, to se dogodilo u prvom devetnaestom stoljeću.

Dvanaest mjeseci i njihov nepoznati autor

Najpoznatija u Rusiji od zapadnoslovenskih bajki koje je zabilježila Nemcova je "Dvanaest mjeseci". Naravno, djeca je poznaju u adaptaciji Marshaka, koji je od nje napravio predstavu, uklanjajući sve ne-djetinje trenutke. Ali djetinjstvo odlazi i odrasli bi trebali imati ideju o tome kako je ova bajka izgledala dok je bila folklor, a ne književnost. Međutim, za to bi Nemcov morao objavljivati aktivnije - ali Francuz Perrault i Nijemci Grimm i dalje su za, a ne glavni slavenski sakupljač bajki. Možemo reći hvala što je barem jedna bajka i barem u prepričavanju Marshaka poznata u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji.

Još jedna poznata bajka iz koje je snimljen popularni film su Tri oraha za Pepeljugu. No, film "Sedam gavrana", također prema bilješkama Nemtsove, kod nas je poznat mnogo manje, iako su na njemu odrasli mnogi Česi.

Pravo ime Božene Nemcove je, međutim, Barbora Panklova. Ime "Božena" uzela je upravo iz protesta prije zanemarivanja svega slovenskog u Austro-Ugarskoj u svoje vrijeme. Od muža je dobila novo prezime - Josef Nemets. Sa sedamnaest godina, njeni roditelji doslovno su natjerali Barboru da se uda za tridesetdvogodišnjeg Nijemca, poreznog inspektora-profitabilnu zabavu! Ovaj brak je bio nesretan, pa čak i problematičan - Nijemac se na dužnosti stalno selio iz grada u grad.

Barbora nije odmah razvila interes za svoj rodni folklor. Bračni život stalno ju je opterećivao i tražila je izlaz za sebe. Sa oko dvadeset tri godine počela je pisati poeziju, ali je shvatila da poezija nije njen element. Prešao sam na eseje, pogotovo jer sam se odjednom počeo zanimati za svoju materinsku slavensku historiju i kulturu. Njena prva dva eseja prekretnice su u istoriji prikupljanja slovenskog folklora i u istoriji češke književnosti (Nemcova je konačno došla do proze). "Slike kvartova Domazhlitsky" i "Narodne priče i legende" u sedam dijelova odmah su privukle pažnju slovenofila.

Bozena je ove skice prvi put napisala na češkom, a ne na njemačkom jeziku. Zapravo, njemački je bio maternji jezik Božene ne samo zato što je živjela u Austro-Ugarskoj. Njen očuh od šest mjeseci Bozene bio je Nijemac Johann Pankl, čije je prezime nosila prije udaje. Prvih šest mjeseci bila je Novotnaya, po imenu svoje majke. Naravno, unutar porodice nisu komunicirali na češkom - Johann to, najvjerojatnije, nije znao. Ko je biološki otac Božene? Nije poznato i nije važno. On nije imao ni najmanji utjecaj na nju.

Tek u dvadeset tri godine, nakon što je upoznao sada već legendarne češke pjesnike Vaclava Bolemira Nebieskog i Karla Jaromira Erbena, Božena je bila prožeta idejom da se suprotstavi asimilaciji Čeha i Slovaka od strane Nijemaca. Počela je pisati na češkom - i do tada je češki bio vrlo konvencionalno napisan jezik. Kad su htjeli snimiti nešto veliko, pametno, teško, akademsko, pisali su na njemačkom.

Kako žene postaju pisci

Božena je jako dugo izbjegavala književnost - njeno iskustvo s poezijom navelo ju je na pomisao da ona uopće nije stvorena za književnost. Publicistika je drugačija. Ima dovoljno ravnog stila i pažnje prema činjenicama. No, oba pjesnika uvjerila su Bozenu da barem pokuša. Češka književnost još nije zahtijevala genije. Češkoj književnosti je trebao početak, trebalo joj je leglo genija, rekli su. I Bozena je probala.

Potreba ju je gurnula u književnost, da kaže istinu. Nijemci su već imali četvero djece na rukama kada je Josip patio zbog sumnje da ima veze s revolucionarima. Sa svakim novim prelaskom plaća mu se smanjivala, a na kraju je jednostavno dobio otkaz s "vučjom kartom". Bez novca nije bilo samo teško: sin Ginek umro je od nemogućnosti da plati ljekarima, kupi lijekove. On je - kao što je tada često bio slučaj - razvio tuberkulozu. Bilo je moguće zaustaviti bolest tako što ćete je na vrijeme primijetiti, odvesti dijete u topliju klimu, podržati lijekovima, ali sve je to, naravno, koštalo.

Smrt djeteta pretvorila je vezu u njemačkoj porodici iz hladne u ledenu. Josip je čak razmišljao o razvodu, ali se ipak nije usudio uništiti živote djece - na kraju krajeva, prema tadašnjim zamislima, morali bi ostati ne s majkom, već s ocem, i okrutno bi patili od rastanak od voljene majke.

Do tada je Evropa već poznavala komercijalno uspješne pisce. Međutim, uglavnom Francuskinje. Madame de Stael, Georges Sand, Daniel Stern. U Britaniji je Mary Shelley uspješno objavljena sa svojim čudovištem iz Frankensteina, Charlotte Bronte je već napustila muški pseudonim i izdala knjige kao žena. Božena bi mogla otići ili raditi za sitniš kao gostujuća učiteljica, ili riskirati i sjediti za svojim stolom mnogo dana, ne znajući hoće li se ti dani, izgubljeni zbog pokušaja zarade na uobičajen način, isplatiti.

Postanite majka češke književnosti

Ako ste zainteresirani za upoznavanje s klasicima slavenske proze, trebali biste proći kroz ovaj popis. Prve tri priče o Boženi zvale su se "Barushka", "Karla" i "Sisters". Zatim je napisala realističnu priču "Baka" - i konačno saznala šta je popularnost. Čeh Slavofil, koji ne bi pročitao ovu priču (pa je stoga i ne bi kupio), nije bio tamo, vjerovatno za godinu dana.

I samoj Boženi se više svidjela njena sljedeća priča - "Planinsko selo". Ali „Baka“je prevedena na dvadeset jezika, „Baka“je bila uključena u školski program, a do sada se „Baka“takođe najaktivnije ponovo objavljivala. Za ovu priču Božena je proglašena majkom češke književnosti. Iznenađujuće, bila je spremna postati samo plodno tlo za odrastanje pravog genija zavičajne književnosti … Ali ispostavilo se da je ovaj genij.

Glavni lik priče bila je, naravno, Boženina prava baka, majčina majka - Magdalena Novotna. Kao djevojčica, spisateljica je više puta poslana u svoje selo kako bi poboljšala svoje zdravlje. Poseban, vrlo značajan lik je djevojka Viktorka, koja je nakon silovanja izgubila razum i, trudna, otišla živjeti u šumu. Vojnici su je izvukli iz kuće. Tada takve priče nisu bile neuobičajene.

Kasnije je Nemcova objavila ne samo svoje priče i priče, već i novi prikupljeni folklorni materijal - slovačke bajke. Nije ih samo prikupljala, već ih je i prevodila na njemački kako bi ih uvela u zajednički kulturni prostor Austrougarske.

Nažalost, honorari su, uprkos popularnosti, Nemtsova dobili najslabije. Porodica je prekinuta s hljeba na vodu. Ona se više puta, nadahnuta pohvalama slovenofila, obraćala za pomoć - ali je dobila jadne zamke. Bilo je još čudnije vidjeti kakva je sahrana priređena četrdesetdvogodišnjem piscu. Za sahranu je bilo mnogo novca. Da je ovaj novac pronađen ranije, Nemtsova ne bi izgorjela od potrošnje - ali kome je ona potrebna živa? Mrtvi pisci su mnogo zanimljiviji. Mrtvi se vole.

Najpopularnije vilinske starice iz različitih zemalja i njihove čudne navike takođe ih vredi pamtiti zajedno sa bajkama odakle potiču.