Jacqueline Kennedy i Andrei Voznesensky: Ljubav prve dame Amerike i sovjetskog pjesnika na pozadini željezne zavjese

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Jacqueline ili Jackie, kako ju je nazvao cijeli svijet, nije bila samo prva dama Amerike, već i nježna, duboko osjećajna priroda. Bila je fascinirana ruskim pjesnikom i njegovim djelom. On je takođe pisao o njoj: Istorija ovog prijateljstva, koje se razvilo u pozadini Hladnog rata i Gvozdene zavese, danas izgleda posebno iznenađujuće.

Andrej Voznesenski je u Ameriku prvi put došao 1961. Ove godine je Jacqueline Kennedy postala prva dama. Kada je predsjednikova supruga prisustvovala kreativnoj večeri ruskog pjesnika, to je, naravno, povećalo njegovu popularnost i ulagivalo se njegovom ponosu. Iako je njegovo putovanje već bilo vrlo uspješno. "Večeri" su brzo ušle u modu i privukle ogroman broj ljubitelja poezije. Uspehu Voznesenskog je doprinela i činjenica da je ne samo dobro, već i sjajno govorio engleski, kako su novine pisale te godine. Stoga je komunikacija s publikom bila vrlo laka. I sam pjesnik i njegove pjesme ostavile su vrlo snažan utisak na Jacqueline; ruska književnost općenito je bila uključena u listu njenih hobija. Inače, prva dama Amerike stekla je odlično obrazovanje. Pohađala je Univerzitet George Washington i diplomirala je na francuskoj književnosti. Zatim je radila kao dopisnik, a kasnije kao urednik u izdavačkoj kući, pripremajući knjige za objavljivanje mnogih pisaca, pa je i rad Voznesenskog pobudio njeno profesionalno interesovanje.

Upoznali su se lično kasnije, na prijemu kod milijardera Petera Petersona (prema nekim izvorima, tek 1968. na konferenciji UN -a u New Yorku, ali najvjerojatnije se to ipak dogodilo ranije). U svakom slučaju, prema sjećanjima pjesnikove supruge, susreti pjesnika i Jacqueline, počevši od prvog poznanstva, odvijali su se redovno. Jackie je posjećivala gotovo sve njegove večeri i koncerte, čak je zbog toga išla u druge gradove - program nastupa bio je vrlo gust. Uvijek je sjedila u prvom redu. U takvim slučajevima štampa nije trebala fotografirati prvu damu, na fotografijama dvorane bila je posebno izložena, ali je nakon nastupa ponekad pristajala fotografirati, očito ne skrivajući svoju strast prema ruskom pjesniku.

Supruga Andreja Voznesenskog, Zoya Boguslavskaya, kasnije je priznala: pjesnik je čak napravio prijevode novih pjesama posebno za svog visokog obožavatelja. Svi su savremenici primijetili da je glas Voznesenskog imao hipnotički učinak na publiku, a ritam njegove poezije doslovno je očarao. U Rusiji je kultura javnog čitanja pjesama bila duga tradicija, ali za Ameriku tih godina to je bilo iznenađenje. Prva dama jasno je uhvaćena u mrežu, satkana od talenta i nevjerovatnog šarma ruskog genija.

Naravno, i sama je Jacqueline bila žena koja je svakog muškarca mogla izludjeti. Nije prirodna ljepota, ali je ipak imala poseban šarm i nevjerojatan osjećaj za stil, zahvaljujući kojem je za nekoliko godina postala modna ikona za cijelu generaciju. Svi su je voljeli, ali ruska pjesnikinja je u njoj cijenila one kvalitete koje vjerovatno obični Amerikanci rijetko primjećuju - nevjerovatnu sofisticiranost i ono što se obično naziva "evropskim dodirom". Opazila je bilo koju umjetnost - od klasike do najmodernijih trendova, ovo je uvijek osvajalo mlade, ali ruska književnost bila joj je strast. Voznesenski je, s druge strane, bio zaljubljen, svi su to primijetili, ali svi su također znali da su odnosi sa ženama kojima se divio obično čisto platonski. Za takve sudbonosne dame koje su mu postale muze, čak je izmislio i posebnu riječ, pjesnik ih je nazvao "sudbinama".

Kako je rekla supruga Andreja Voznesenskog, ova platonska romansa trajala je jako dugo. Nakon mnogo godina, nakon prvog susreta, ruska pjesnikinja i Jacqueline sastajale su se u svakoj prilici - posebno je putovala Evropom da čuje njegove izvedbe, on ju je posjetio, u njenom stanu u New Yorku na Petoj aveniji. Jednom, kada je ovaj zvjezdani par došao na izložbu u Muzej moderne umjetnosti, administratori su čak brzo protjerali sve posjetitelje iz dvorane. Voznesenski i Jackie hodali su po praznom muzeju držeći se za ruke i beskrajno razgovarajući.

Zanimljiva je sudbina jedne nezaboravne stvari koju je napravio sam Voznesenski. Činjenica je da je i umjetničko stvaralaštvo bilo vrlo blisko velikom pjesniku. Priznao je u jednom intervjuu da na njegovo stvaralaštvo više nisu utjecali pjesnici starih vremena, već moderni slikari. Voznesenski nije pisao slike, ali je volio petljati - avangardne papirnate kompozicije iz pjesama, iskrivljene u bizarne oblike. Jedan od ovih "zanata" napravljen je u obliku leptira, na kojem su bile ispisane dvije riječi "Nabokov leptir". Sam pjesnik je o ovoj priči pričao ovako:

Žena kojoj se toliko godina divio preminula je 1994. godine, a Jacquelinein leptir postao je simbol izložbe Poeta i dama koja je nedavno otvorena u Moskvi. Fotografije, poetski stihovi, memoari savremenika - od prijateljstva, koje nisu spriječili okeani i agresivna politika džinovskih zemalja, danas nije ostalo toliko nezaboravnih znakova. Nažalost, ni krhki papirnati leptir nije preživio pa danas u dnevnoj sobi visi samo njena fotografija koja prenosi atmosferu kuće legendarne žene koja je postala muza velikog ruskog pjesnika.

Mnoge popularne pjesme napisane su na pjesme Andreja Voznesenskog. Jednu od njih je nevjerojatno duševno izveo kompozitor i bard Sergej Nikitin. "Valcer uz svijeće": životno potvrđujući stihovi genijalnih "šezdesetih" Andrei Voznesensky