Plagijat u SSSR -u: Koje poznate pjesme su se pokazale kao obrada i koje su kompozicije sovjetskih kompozitora ukrali zapadni pjevači

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

U sovjetsko doba autorska prava stranih muzičkih kompozitora često su bila zanemarivana. Neke od pjesama koje građani obožavaju će se, u stvari, pokazati ili kao potpuno plagijat, ili kao blisko posuđivanje. Bit će još više iznenađujuće saznanje da sa ovim nije sagriješila samo sovjetska pozornica. Zapadni izvođači su takođe otkrili šta nam mogu ukrasti, i nisu se nimalo stidjeli oko toga. Svaki "zajmoprimac" vjerovao je da nitko neće pogoditi.

Sve je počelo od "Samovara" koji je otpjevao Leonid Utesov

Svako može otpjevati pjesmu o Maši sa samovarom. Utesov je znao šta radi kada je snimio živahnu pjesmu fokstrota na disk 1934. Na etiketi je navedeno samo ime autora obrade, Semyon Kogan. U kasnijim reprintima pojavio se snimak: adaptacija L. Diederichsa. "Narodne riječi" zamijenjene su autorstvom V. Lebedeva-Kumacha. Nije poznato da li su nasljednici ovih "autora" isplaćivani honorari.

I vesela melodija rođena je 1929. godine na muzičkoj večeri u Varšavi: šesnaestogodišnja Fanny Gordon-Kwiatkowska (pravo ime-Feiga Joffe) odsvirala je melodiju vlastite kompozicije. Direktor popularnog varšavskog kabarea Andrzej Vlast odmah je sastavio jednostavan tekst - pokazalo se da je to popularan fokstrot, koji se par sedmica kasnije pjevao ne samo u glavnom gradu. A dvije godine kasnije, izdavačka kuća Polydor Records ponudila je Fanny da snimi pjesmu, ali svakako sa ruskim tekstom, za brojne emigrante. Tada su se pojavili redovi: "Kod samovara, ja i moja Maša, a u dvorištu je već potpuno mrak …". Disk je objavljen 1933. godine, a nešto kasnije pjesmu je snimio Petr Leshchenko. A ko to nije izveo: Malinin, popularne grupe, poznati poljski i litvanski pjevači.

I Fannyna prava vraćena su 70 -ih: ispričali su se autoru u pismu, a kompanija Melodiya čak joj je platila 9 rubalja takse.

"Plava pjesma" nije uključena u takmičenje "Pogodi melodiju" - svi će je prepoznati od prvih taktova

Ali u stvari, ovo je čuvena One Way Ticket To The Blues, koju su napisali Amerikanci Hunk Hunter i Jack Keller. Hit je prvi put izveo 1959. pjevač i pijanista Neil Sedaka. Pjesma je dugo godina bila uspješno uključena u koncerte raznih vokala i grupa na Zapadu, pjesma je zvučala čak i u Japanu. Najpopularnija je verzija Preches Wilsona iz 1978. s bendom Eruption, ali mnogima se najviše sviđa prvo snimanje Neila Sedakija.

U SSSR -u pjesmu je predstavila VIA "Singing Guitars" s novim tekstom Alberta Azizova, prilično uspješnim i nezaboravnim. Na ranim pločama, muzika je bila autor N. Sedaka, koja se kasnije pretvorila u "N. Fidaka", ili adaptaciju A. Vasilieva. To nije bilo mnogo važno, jer niko nije htio prenijeti honorar autoru muzike. Pa, nije bilo navike da se ceremonira sa stranim muzičarima.

A "Plava pjesma" se ukorijenila na sovjetskoj pozornici i uspješno prebacila na rusku koju su izvodile grupe "Hello Song", "Premier", "Russian Size", Valeria, pa čak i Estonka Anna Veski. Mnogi su zapisi također ovjereni pečatom.

"Grad djetinjstva" u izvedbi Edite Piehe. U originalu je tekst bio o prošloj ljubavi, ali muzika se nije razlikovala

Pjesmu Green Fields prvi je put izvela 50 -ih godina američka grupa Easy Riders, čiji su je članovi - Richard Der, Terry Gilkison i Frank Miller sami napisali. Godine 1959. grupa se raspala, a pjesmu su snimili novi izvođači - grupa The Brothers Four. Njihovim podnošenjem kompozicija je postala hit decenijama. Tekst je preveden na španski, švedski, poljski i druge jezike. Muzičari u različitim zemljama uspješno su promovirali zamišljenu melodiju. Polka Wieslava Drojecka bila je dobro poznata u SSSR -u, sigurno je neko u njenoj izvedbi čuo kompoziciju Pola zielone koju je mentalno izvela 1964. godine. Na kreolskom dijalektu pjesmu su već u 21. stoljeću čuli obožavatelji Cesarie Evore na albumu Voz D'Amor.

A za Editu Piekha, riječi je napisao Robert Rozhdestvensky. Autor je zamršeno naznačen: na disku iz 1968. kompozitor muzike nije bio poznat, 1986. pjesma je postala škotska narodna pjesma. 2001. pojavio se izvjesni F. Miller, a 2007. svi su saznali za autore - T. Gilkyson, R. Dehr, F. Miller. U doba interneta niko ne želi da iznese slučaj na sud. A muzička publika je već sve pogodila.

Prolaz sa "Vernissage", ili kako je maestro Pauls … Iglesias prevario

1975. Julio Iglesias, koga tada niko nije pozvao u SSSR, uključio je svoju kompoziciju u zbirku najboljih pjesama "A Veces Tu, A Veces Yo". A 1986., Laima Vaikule i Valery Leontyev poklonili su oduševljenoj sovjetskoj javnosti "Vernissage", koji je dugo zalazio u srca javnosti. Refren je jedan na jedan, a ostatak podsjeća na originalnu pjesmu.

Zanimljivo je da autor "Vernissagea" godinama nije prepoznavao izvorni izvor? Nisu uslijedili komentari i objašnjenja.

Ali takođe su pronašli nešto da nam ukradu

Godine 1962. Arkadij Ostrovski napisao je muziku na pjesme Leva Ošanina "Solarni krug". Tamara Miansarova izuzetno je otpevala životno potvrđujuću pesmu na Svetskom festivalu mladih i studenata u Helsinkiju iste godine, a 1963. pevačica i pesma su pobedile na festivalu u Sopotu.

Omladinski hit ostavio je utisak i na Bjorna Ulveusa, budućeg autora i muzičara grupe ABBA, koji je sa The Hootenanny Singers snimio veselu kompoziciju Gabrielle, upečatljivo sličnu "Krugu Sunca". Samo je nastup bio drugačiji - marširajući, ni po čemu nije ličio na Miansarova. Ali možda je Arkadij Ostrovski tiho istaknut kao autor muzike?

Naravno, plagijat je uvijek bio rasprostranjen u svako doba. V slikarstvo posebno.