Volkovljeva bajka "Čarobnjak smaragdnog grada": Plagijat ili posuđivanje radnje?

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Nekoliko generacija djece na velikoj teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza odrastalo je na Volkovim bajkama. Dugo godina, u načelu, nitko se nije sjećao postojanja vrlo sličnog primarnog izvora, sve dok se 90 -ih na policama za knjige nisu pojavili ruski prijevodi bajki Lymana Franka Bauma. Od tada kontroverze oko dva djela ne jenjavaju.

Zašto se to dogodilo?

Čini se da je Aleksandar Melentjevič Volkov bio vrlo svestrano nadarena osoba: predavao je u školi humanitarne predmete - književnost i istoriju, a zatim se ozbiljno bavio matematikom i diplomirao vanjsku fiziku i matematiku na Moskovskom univerzitetu. Znao je 4 jezika. Upravo je prvi put upoznao bajku "Čudesni čarobnjak iz Oza" na kursevima engleskog jezika i obavezao se da će je prevesti za obuku. Priča mu se toliko dopala da je počeo da je prepričava svojoj deci na ruskom, a zatim je odlučio da snimi ovaj prevod. 1937. pokazao je rukopis S. Marshaku i visoko ga je cijenio. Prvo izdanje knjige objavljeno je 1939. i sadržavalo je direktivu. Međutim, tokom daljnje trijumfalne povorke knjige, gotovo se niko nije sjetio ovog trenutka. Stoga je za mnoge ljude sama činjenica posudbe bila iznenađenje.

U početku su mnogi čak i s iritacijom shvatili neku vrstu pogrešnog tumačenja voljenog "Čarobnjaka" (usput, vrlo slična situacija nastala je isprva s našom percepcijom uvezenog Vinija Puha), međutim, elementarna usporedba tekstova dva djela i datumi njihovog pisanja navode nas na razmišljanje o tome što je u biti plagijat i po čemu se razlikuje od kreativnog posuđivanja. Ovo osjetljivo pitanje u vezi s Volkovim bajkama danas se može smatrati otvorenim. Svi koji sudjeluju u raspravi, naravno, vole i znaju od djetinjstva da je to naša draga Ellie, s kojom se u svakom slučaju nitko ne namjerava rastati. Međutim, autorska prava danas su već prihvaćena kao vrijednost i zaštita. Stoga se spori pokazuju posebno vrućim.

Razlog 1: Svi su ovo već radili

Posuđivanje parcela je zaista normalan kreativni proces. Naša literatura zna puno takvih primjera. Možete se sjetiti i La Fontainea, Krylova sa basnama, Alekseja Tolstoja (Buratino), Lazara Lagina (Starac Hottabych) i Nikolaja Nosova (Ne znam). Međutim, valja napomenuti da ni u jednom od ovih primjera, ne samo priča i glavni događaji, nego i praktički svi likovi nisu tako posuđeni. Reći da je Pinokio isti lik kao i Pinokio mogu samo oni koji nikada nisu čitali priču o Carlu Collodiju.

Razlog 2: Komadi su još uvijek različiti

Lista razlika u zapletima je zaista duga. Ali nakon čitanja, valjanost ovog argumenta postaje sve sumnjivija. Je li Totoshka pričala ili nije i je li Ellie (Dorothy) bila siroče - to je, naravno, vrlo važno. No, za novo djelo se nekako ne vuče, a zapravo su upravo te razlike obično označene kao glavne (dobro, osim imena likova, "sheme boja" čarobne zemlje i nekoliko poglavlja dodano). Nadalje, lista se počinje još više "smanjivati":, pa, i tako dalje. Inače, Volkov je tri puta, sa svakim ponovljenim izdanjem, značajno mijenjao priču, a većina razlika se pojavila tek kasnije. Ipak, mnogi vjeruju da je ruski autor uspio stvoriti novo djelo ne toliko po sadržaju koliko po duhu i stilu:

3. razlog: Naša ruska verzija Čarobnjaka je više puta prevođena na druge jezike i poznata je u cijelom svijetu

Ovdje se zaista ne možete raspravljati. Knjiga je prevedena na 13 jezika i bila je voljena u svim socijalističkim zemljama. kamp. U Njemačkoj je izlazio od 60 -ih godina i već je prošao kroz više od 10 ponovljenih izdanja. Zanimljivo je da su njemački čitatelji nakon promjene dizajna 11. izdanja 2005. počeli aktivno zahtijevati povratak na originalnu verziju. A sada se knjiga u Njemačkoj štampa u potpunosti po starom dizajnu, pa čak i uz pogovor o nedostacima kapitalističkog sistema.

Općenito, ovdje leži, možda, najvažniji argument: zapravo, svi mi zaista volimo našeg "Čarobnjaka" s ilustracijama Leonida Vladimirskog. Stoga, "čitali smo i čitaćemo". A sada - već svojoj djeci. Dakle, pitanje autorstva je više akademski diskurs. Dalje u ovom sporu, svako je slobodan da izabere svoju poziciju. Zvanični izvori do sada su za opisivanje knjige Volkova koristili izraz „napisan na osnovu bajke američkog pisca“.

Ispostavilo se da je prijateljsko zaduživanje uobičajena pojava u slikarstvu. Pročitajte o tome u članku "Sve novo je dobro ukradeno staro: plagijat, imitacija, slučajnosti, klonovi u istoriji slikarstva"