Kako je nastao roman "Anna Karenina", zašto se Tolskoju nije svidjela njegova junakinja i druge malo poznate činjenice

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Pojavu stranica romana "Anna Karenina" popratio je ogroman broj uređivanja. Sav ovaj naporan rad na ponovnom pisanju, izgrebani, ispravljeni odlomci, fragmenti budućeg djela, pali su, kao što se to uvijek dešavalo, na pleća Sofije Andreevne Tolstoj. Za pomoć u pripremi teksta Ane Karenjine, Lev Nikolajevič je kasnije svojoj ženi poklonio prsten s rubinom i dijamantima.

"Privatna" priča o romanu ružne žene koja se utopila u Nevi

Prilikom stvaranja djela, pisac se oslanjao na epizode iz vlastite biografije, na ono što je vidio i čuo u društvu. Napisao je roman o savremenom životu, za razliku od onog objavljenog nekoliko godina ranije - "Rat i mir": priča o prošlim vremenima i prošlim generacijama. Istraživanje svih dubina značenja "Anna Karenina" zanimanje je za stručnjake, književne naučnike, i ovaj posao neće biti dovršen uskoro, možda uopće neće biti dovršen. Ali ono što je na površini - priča o izgledu radnje, imenima, opis likova - nije ništa manje znatiželjno od filozofskih pitanja i problema koje je pisac pokrenuo.

Konstantin Levin, lik čija je slika uveliko "prepisana" od samog Lava Tolstoja, pojavio se daleko od prvih dana rada na romanu. U originalnoj verziji nije bilo ni Levina, ni čitave priče povezane s njim, koja je u kasnijim verzijama postala paralelna s pričom o ljubavi Ane i Vronskog. U početku je pisac htio ispričati samo priču o ženi iz visokog društva, žena koja nakon pada gubi svoj uobičajeni položaj, ne nalazi mjesto za sebe u novim okolnostima i tragično završava svoj život. Radnja nije izvučena iz zraka, naprotiv, pred Tolstojevim očima odvijalo se nekoliko sličnih priča, koje su zatim spojene u jednu na papiru. Bio je primjer Sofije Bahmeteve-Miller, koja je svog supruga napustila radi Alekseja Konstantinovič Tolstoj - njoj će voljeni pisac posvetiti retke Slučajno usred bučne lopte, koje je uglazbio Čajkovski.

Roman Tolstoj namjeravao je završiti opisom smrti heroine. Razvela se, živjela sa ljubavnikom, odgajala dvoje djece. No, društvo u kojem se par okretao zauvijek se promijenilo-njihovi životi prošli su okruženi "nevaspitanim piscima, muzičarima, slikarima", a bivši suprug, koji je isprva pokušao ubiti svoju ženu i tako oprati sramotu krvlju, tada su je počeli pozivati na "vjerski preporod" … Na kraju, junakinja se svađa sa svojim ljubavnikom, nakon čega žena odlučuje oduzeti si život, utapajući se u Nevi, ali sam život je prilagodio Tolstojev rad na romanu. 1872. strašna priča dogodila se komšiji pisca u Jasnoj Poljani, Aleksandru Nikolajeviču Bibikovu - njegovoj domaćici, s kojom je vlasnica zemljišta imala aferu, bacila se pod voz nakon svađe ili pauze. Tolstoj je poznavao ovu ženu, Anu Stepanovnu Pirogovu, i vidio njeno tijelo nakon tragedije - to je ostavilo težak utisak na pisca. Tada će pronaći izraz u romanu.

Tema željeznice prožima cijeli rad. Na stanici se ujedno događa i prvi susret između Ane i Vronskog - tragedija zbog koje je Anna pomislila na loš predznak. Kako se radnja razvija, slike povezane s vlakom pojavljuju se u snovima junaka; na željeznici junakinja dočekuje svoj tužni kraj. Čak i mali Seryozha Karenin, odvojen od majke, igra "željeznicu". Treba napomenuti da je u životu, tačnije, smrću samog Lava Tolstoja, željeznica također igrala posebnu ulogu. Pisac je svoju smrt dočekao na stanici Astapovo.

Šta se promijenilo u romanu kako je napisan

Sam Tolstoj se oženio 1862. godine, a roman je osmislio osam godina kasnije. Stoga se svijest, odraz prvih godina njegovog porodičnog života jasno očituje u priči o Levinu. Inspiracija za početak rada bila je Puškinova skica "Gosti okupljeni na dači" - Tolstoj će kasnije prenijeti ovu prvu scenu na stranice svog djela. Tolstoj je o samom tekstu napisao: „Ovako pišemo. Puškin se bacio na posao."

Međutim, postojalo je nekoliko opcija za početak romana - do trenutka kada se Tolstoj odlučio za dobro poznato "Sve sretne porodice su slične, svaka nesrećna porodica je nesrećna na svoj način." Jedan od izvornih tekstova općenito je počeo ovako: "U Moskvi je bila izložba goveda." Usput, kada je Saltykov-Shchedrin napisao kritičku bilješku o njemu nakon objavljivanja djela, nazvao je Anu Karenjinu "kravljim romanom".

Anna je isprva morala postati ružna: „sa niskim čelom, kratkim, gotovo podignutim nosom i predebelim. Toliko je debela da bi još malo postala ružna. Iz nacrta je lako vidjeti da junakinja nije izazvala posebnu naklonost prema Tolstoju. Postepeno je spisateljicu prožimalo sve više simpatija prema njoj. Vjeruje se da se Tolstoj, opisujući heroinu, prisjetio osobina Marije Aleksandrovne Hartung, Puškinove kćeri - na primjer, tokom jednog od sastanaka, pisac je skrenuo pažnju na uvojke tamne kose, zalutali pramen njezine frizure, kasnije ovaj moždani udar postao je jedno od Aninih upečatljivih obilježja.

Bilo je deset opcija za početak romana. I postoje najmanje tri „radna“naslova: „Bravo-baba“, „N. N. " i "Dva braka" - iu ovom drugom slučaju nije jasno jesu li postojale dvije priče s porodicama Ane i Levina ili su se radila o dva braka same heroine - službenom i stvarnom.

Koja su imena likovi u romanu uspjeli isprobati?

Prezime "Karenin" vjerovatno je preuzeto iz grčkog "karenon", što znači "glava" - direktan pokazatelj da životom ove osobe upravlja razum, a ne emocije. Prije nego što je postala Anna Arkadyevna Karenina, junakinja je uspjela posjetiti u Tolstojevim nacrtima Anastasije (Nana), Tatiana Sergeevna Stavrovich. Karenjin je dobio ime Mihail Mihajlovič Stavrovič, a prije imena Vronski testirano je nekoliko varijanti imena - Ivan Petrovič Balašev, Aleksej Vasiljevič Udašev, Aleksej Gagin. Možda su engleski pogrešno predložili ime Vronski.

Levinovo ime u nacrtima romana bilo je Kostya Neradov, zatim Nikolaj Ordyntsev. Steva je "promijenio" nekoliko imena, uključujući Alabin, Obolensky, koji se na kraju promijenio u Oblonsky. Dolly Tolstoy je u svojoj glavi zadržao imidž svoje supruge Sofje Andreevne, potpuno uronjene u brigu o kući i djeci.

Roman je napisan 1873 - 1877 i objavljen je u dijelovima u časopisima. Postao je moderan - doticao se previše bolnih pitanja. Ubrzo nakon objavljivanja, nešto slično priči o Karenjini dogodilo se supruzi pisačeve druge rođake, Aleksandre Leontjevne Turgenjeve, koja je ostavila svog supruga, Nikolaja Aleksandroviča Tolstoja, ostavivši ga sa troje djece. S Aleksejem Bostromom stvorila je novu porodicu, ali se nije mogla udati za njega, jer je odlukom duhovnog suda ostavljena "u vječnom celibatu". Usput, u ovom ljubavnom trokutu željeznica je odigrala svoju zadivljujuću ulogu: ljubomorni suprug, pronašavši svoje ljubavnike u kupeu vlaka, pucao je na svog rivala. Istina, tragedija se nije dogodila, a sam strijelac je oslobođen jer je branio čast porodice.

Roman "Anna Karenina" jedan je od vodećih po broju adaptacija. Prvi istoimeni film pojavio se za života Tolstoja 1910. godine, ova verzija je izgubljena. Posljednja ekranizacija objavljena je 2017. Film Karen Shakhnazarov prepoznat kao jedna od najboljih adaptacija ruskih klasika.