Karamel sir, ogledalo od sunca i liderstvo u samoubistvu: nacionalni karakter Norveške

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Među skandinavskim zemljama Norveška je sestra s kojom su svi pomalo sramežljivi zbog davanja iskrenih izjava, a spremna je boriti se s pljačkašem u teškom trenutku. Za cijeli svijet, Norveška se ranije povezivala s namještajem od ribe i bora za izvoz, a sada - stripovima o gotskoj djevojci Nemi Montoya i TV seriji "Lillehammer". I takođe ova mirna i prijateljska zemlja je lider Evrope u samoubistvu. I kako se sve to u njoj kombinira?

Potomci Vikinga

Norveška ima duge i teške odnose s Engleskom i Škotskom. Nekada su Vikinzi s norveških obala izvršili strašne napade na obale i otoke koji su danas dio Velike Britanije. Povratak u domovinu jednostavno se nazivao “put prema sjeveru” (norðrvegr). Doslovno, upravo je taj izraz postao ime zemlje.

Nisu se svi Vikinzi vratili kući. Vremenom su neki od njih kolonizirali englesku i škotsku obalu. Dakle, kada Englez, upoznajući Norvežanina, uzvikne: "O, krvoločni Viking!" Uostalom, ko je tada osvojio Sjevernu Ameriku, Australiju i Indiju? Definitivno ne Norvežani.

Na engleskom jeziku postoji mnogo skandinavskih korijena: zemlja (zemlja), trava (trava), cvjetanje (cvjetanje), korijen (korijen), plug (plug) i drugi. Ali Britanci su se na neki način osvetili Norvežanima. U devetnaestom stoljeću ekonomski uticaj i prisustvo u Britaniji bili su toliko veliki da su mnogi norveški građani govorili engleski. Mislim, samo na engleskom, ne koristeći norveške dijalekte. I sada većina Norvežana dobro zna engleski.

Tokom Drugog svjetskog rata, kada je Njemačka okupirala kraljevstvo - a Norveška je još uvijek kraljevina - norveška flota je skoro u potpunosti otplovila do obala Britanije kako bi se borila protiv Trećeg Reicha sa svojim pomorskim snagama.

Što se tiče jezika, rodoljubi zemlje su se potrudili da u devetnaestom vijeku stanovništvo ponovo govori norveški. Knjiga norveški, Bokmål, poznat i kao suvereni govor, Riksmål, razvijena tokom vjekova danske vladavine u Norveškoj - ovo je norveški verzija danskog jezika. Čak i prije osamostaljenja od Danske, na njemu se pojavila norveška književnost, pa je podučavanje djece u školama bilo lakše od istinski norveških dijalekata koji su opstali samo u selima.

No, entuzijast izvornih dijalekata, lingvist Ivar Osen, zasnovan na seoskim dijalektima i malom broju staronordijskog jezika (upravo ona koja se još uvijek govori na Islandu), uspjelo je ne samo stvoriti novi književni jezik, koji se naziva "novi norveški" ("Nynorsk"), već je i promovirao njegovo proučavanje i upotrebu među stanovništvom zemlje. Posebno se lako učilo u seoskim školama, jer je izgledalo kao poznati, svakodnevni govor. Sada se malo toga promijenilo. Većina građana govori bokmal, a većina seljana nynorsk. Službeno, ti jezici imaju jednak status, a u školi možete izabrati koji ćete detaljno učiti.

Povećana nezavisnost

Norvežani su tradicionalno vrlo nezavisni, čak i pomalo nedruštveni. Psihološki im je neugodno tražiti i prihvatiti pomoć čak i od rodbine. Norvežani su nezavisni i samovoljni, a grupa Norvežana nikada neće izgubiti kad izgubi vođu - a usamljeni Norvežanin neće izgubiti kada izgubi svoju grupu. Svaki od njih je svoje carstvo.

Tokom Drugog svjetskog rata, ova nezavisnost postala je glavobolja za njemačke okupatore. Obično otpor Europljana, prema njihovom iskustvu, nije bio prevelik ako je bilo moguće zauzeti službenu vlast, a još više cijelu ili gotovo cijelu teritoriju zemlje. Prema teoriji Trećeg Rajha, svi pravi Arijevci, nordijski zgodni muškarci s mišićima, morali su biti ujedinjeni u duhu jedni s drugima. Ali Norvežani uopće nisu voljeli biti u duhu s nekim ludim ljudima, hvatati strane zemlje kada imaju svoju.

Norveška crkva postala je ideolog otpora. U crkvama su se čitale propovijedi protiv zločinačkih odredbi okupacione vlade. Komunistička partija Norveške organizirala je demonstracije i nerede u gradovima. Ali otpor nije živio samo u velikim organizacijama. Poznat je slučaj kada je sistematski otpor na farmama stvorio jedan od učitelja, a drugi učitelji su bili njegovi glavni učesnici. Oni ne samo da su odbili predavati prema školskom planu i programu koji su odobrili nacisti (što bi se i očekivalo), već su i nabavili mitraljeze, tople čizme i skije za partizane. Nacisti su morali organizirati posebnu operaciju kako bi suzbili otpor norveških učitelja sela!

Nacisti su imali malo boli od naoružanih partizana, od kojih su mnogi bili bivši vojnici i oficiri norveške vojske, a obični stanovnici se nisu predali. Uprkos hapšenjima i pogubljenjima, radnički i studentski neredi ponovili su se na ulicama, čineći situaciju sve više dvosmislenom: zvanični čuvari nordijske bijele rase morali su se boriti sa mnogo čistijim predstavnicima ove rase.

Odrasli i školarci tajno su prikupljali i predavali hranu sovjetskim ratnim zarobljenicima u koncentracionim logorima na teritoriji Norveške, pomogli u bijegu prije nego što su se sovjetske trupe nalazile. Tokom iskrcavanja sovjetskog desanta, norveški ribari su djelovali kao saučesnici. Proslavljeni od strane nacista, oštri sjevernjaci bili su među glavnim neprijateljima Trećeg Rajha.

Učešće u otporu bilo je toliko rasprostranjeno da su norveški školarci, koji su čitali poznate priče o tati, mami, osmoro djece i kamionu, lako čitali očevu prošlost. Bio je mornar prije dvadeset godina (četrdesetih godina) i, iako nije bio najisplativiji posao, posjedovao je kamion - očigledno, tokom rata borio se u istoj norveškoj floti koja je otišla u Englesku da se bori protiv Nijemaca. Kamion može biti nagrada, trofej ili poklon saveznika.

I baka - majčina majka - iz iste priče jasno pokazuje norvešku nezavisnost. Živi u staračkom domu, jer više ne može raditi na farmi, a rodbinu posjećuje samo svojim novcem. Kad nema dovoljno za povratak, ne pomišlja ni pitati kćer. On samo izađe na cestu i glasa.

Nažalost, ova nespremnost da zatražite i prihvatite pomoć može biti medvjeđa usluga. Depresije se lako razvijaju u sjevernoj klimi. Ako na Islandu u takvim slučajevima odu liječniku i počnu uzimati propisane antidepresive, tada se u Norveškoj mnogi pokušavaju izboriti sami sa sobom i … Po broju samoubistava Norveška je vodeća u Evropi.

Nacionalni duh

Norvežani, kao i svi Skandinavci, jednostavno su opsjednuti očuvanjem nacionalnog duha - kad tako brzo odete u budućnost poput ovih zemalja, stalno se bojite da ćete se slučajno odvojiti od svojih korijena. Na Norveški dan mnogi stanovnici nose narodne nošnje, a često su to autentični kostimi njihovih seoskih predaka, pažljivo čuvani godinama.

Norvežani su s pravom ponosni na svoj doprinos dječjoj književnosti kroz dvije divne spisateljice, Anne-Cat. Westley i Selma Lagerlöf. A ako je drugi ostao zapamćen samo po putovanju dječaka Nielsa s divljim guskama, tada je prvi stvorio mnoge priče koje se dotiču društvenih tema: siromaštvo, gubitak voljenih, promjene uloge spolova u modernom društvu, pa čak i uznemiravanje žena na poslu. I sve je ovo osjetljivo koliko možete zamisliti.

Djela pisaca Henrika Ibsena, Knuta Hamsuna i Sigrid Undset ušla su u riznicu svjetske književnosti, a svaki je Rus vjerovatno čuo i prepoznao arije i melodije norveškog kompozitora Edwarda Gricka za Ibsenovu dramu Peer Gynt.

Norvežani vole svoju domaću kuhinju, koja uključuje mliječna i riblja jela, kao i, naravno, brunust-sir, koji je izmislila sedamnaestogodišnja djevojka po imenu Anna Howe sredinom devetnaestog stoljeća. Karamelizirani mliječni šećer daje mu svojstven okus i boju. Ovaj sir jedan je od glavnih izvora željeza u prehrani Norvežana, a Hove je za to čak nagrađen i srebrnom medaljom. Osim toga, njen izum je spasio ekonomiju njene rodne doline. S ovim sirom postoji samo jedna neobičnost - vrlo je zapaljiv, a poznati su slučajevi „požara sa sirom“u zemlji.

Serija "Lillehammer", koja prikazuje sukob Talijanskog Amerikanca sa kriminalnim sklonostima sa realnostima norveškog života, prilično precizno prenosi norveške poglede na svijet i strukturu života. Međutim, većina Rusa pri gledanju više simpatizira strastvenog heroja nego njegovo okruženje opsjednuto jednakošću i pristojnošću. Čudno, jedna od najpoznatijih izmišljenih norveških junakinja, Nemi, djevojka iz stripa, nije nimalo pristojna niti pokušava ne isticati se. Ali možda se zato Norvežanima to sviđa: na kraju krajeva, podsjetimo, iskrenost u izražavanju osjećaja i misli njima je mnogo više svojstvena nego nedavno nastala moda za "švedsku" suzdržanost.

U Norveškoj, djevojke u vojsci odnedavno žive u istim barakama i sobama s momcima, i tu se uopće ne radi o seksualnoj revoluciji. Naprotiv, navika gledanja na djevojku kao ratnu drugaricu trebala bi pomoći protiv uznemiravanja u službi. I izgleda da radi. Ovo je čisto norveško znanje, na koje su također jako ponosni.

I još jedna vrlo norveška stvar: ogledala Ryukan. Grad Rjukan se nalazi u mračnoj dolini u koju sunce nikada ne gleda. Kako bi djeca mogla malo hodati po svjetlu, roditelji su ih godinama vodili žičarom do vrha planine, ali to nećete raditi svaki dan. Sunce je dragulj koji svaki Skandinavac razumije. A kako bi djeca mogla provesti barem malo vremena na svjetlu, na jednoj od planina postavljena su ogledala okrenuta iza sunca. Odbijaju zrake na gradski trg, osvjetljavajući gotovo cijelu površinu. Autori projekta su Sam Eide i Martin Andersen. Gdje drugdje, osim Norveške, razmišljaju o tome šta znači jednakost i kada je sunce svima dovoljno?

Da biste dobili još više norveškog duha, pogledajte najzanimljivije znamenitosti Norveške na naslikanim fotografijama od prije 100 godina.

I bonus! Najslađi norveški poštanski oglas i vjerovatno najnorveškija izjava ljubavi.