Popularni sovjetski (i ne samo) vicevi koji su zapravo stari nekoliko stoljeća

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Neki se vicevi smatraju klasičnim sovjetskim, drugi klasičnim Hollywoodom. A oni koji su ih navikli slušati od djetinjstva vjerovatno će se iznenaditi koliko ove šale zaista imaju godina. Vrlo je zanimljivo kako su izgledali prije i kako su se mijenjali tokom vremena.

Stari Grci, Spartanci i mudraci

Predmeti šala među starim Grcima često su bile dvije kategorije: Spartanci i učeni mudraci. U slučaju Spartanaca, njihova štedljivost se često ismijavala. Na primjer, Grci su tvrdili da Spartanci puštaju bradu jer je besplatna. Podsjeća me na sovjetsku anegdotu o tome zašto Jevreji imaju tako veliki nos, zar ne?

Što se tiče mudraca, vicevi s njihovim učešćem podsjećaju na sovjetske viceve o intelektualcima i službenicima obeshrabreni sukobom sa stvarnim životom. Na primjer, postojala je anegdota o mudracu koji je odlučio odviknuti magarca od jela. I to mu je skoro uspjelo, polako smanjujući dio trave - ali kad je kadulja stigla do jedne vlati trave, magarac je iznenada uginuo. Nije se teško prisjetiti anegdote iz carskih vremena, gdje je to isto učinio i Ciganin s konjem, te sovjetske o sovjetskom naučniku koji je gotovo uspio postepeno prenijeti jednog vrijednog radnika na snagu sunčeve svjetlosti (zrak, Lenjinova djela - postoje različite mogućnosti), ali koja je, nažalost, umrla prije nego što je eksperiment mogao biti dovršen.

Šale o otvorenim prostacima također su bile popularne. U sovjetsko vrijeme pretvorile su se u anegdote o ženama, Chukchima i kolektivnim poljoprivrednicima - upravo su te kategorije ljudi sovjetski folklori imenovali da igraju ulogu prostaka. Dakle, u starogrčkoj šali, sin dolazi kod balzamirača da pokupi obrađeno tijelo svog oca, a oni ga pitaju - kako bi ga pronašli među ostalim tijelima - koje je posebne znakove imao. Sin odgovara: "Stalno se kašljao." U sovjetsko vrijeme udovica je izašla iza tijela i istakla mucanje kao posebne znakove. Međutim, procjena heroine anegdote često je ublažena - predstavljena je kao izgubljena od tuge, a anegdota se pretvara u priču kategorije „i smijeh i grijeh“. Grci su bili nemilosrdniji i nikada nisu činili takve rezerve, ali starogrčki motivi ne mogu se pronaći samo u sovjetskim anegdotama. Svi znaju popularnu vulgarnu šalu iz američkih filmova: "Je li to pištolj u džepu ili ti je tako drago što me vidiš?" Prvi put je zvučalo u starogrčkoj komediji "Lysistratus", samo što su umjesto pištolja spomenuli koplje ispod ogrtača.

Usput, popularan odgovor na pitanje "Kako (učiniti nešto)?" - "Tišina!" takođe seže u staru grčku anegdotu. Prema njegovim riječima, brijač je morao ažurirati frizuru jednog nedruštvenog tiranina (vladara). Kad je brijač pristojno upitao kako ga posjeći, klijent je samo odgovorio: "Tiho."

Khoja Nasreddin kao signal da je vrijeme za smijeh

Khoja Nasreddin popularan je lik u vicevima naroda koji govore turski jezik, od kineskih Ujgura do balkanskih Turaka. Priče o njegovim avanturama kruže od trinaestog veka. Zanimljivo je da se u nekim od ovih priča Khoja Nasreddin pojavljuje kao nevjerojatno lukav i mudar čovjek, dok se u drugima ispostavlja da je nevjerojatan prostak. Vjerovatno bi spominjanje Khoje Nasreddina moglo poslužiti samo kao oznaka da će priča biti smiješna i da nema mnogo veze sa stvarnošću.

U jednoj od ovih priča Nasruddin je tražio nešto u prašini na vratima svoje kuće. Prolaznici su pitali šta traži. "Zvoni", bio je njihov odgovor."Ali gdje ste to točno ispuštali?" - "U kući" - "Pa zašto ne gledaš u kuću?" “Tamo je mračno, ali ovdje je svjetlo. Ovdje je lakše pretraživati! " U sovjetsko vrijeme ista se anegdota pričala o pijancu koji noću pod lampom traži ispuštene ključeve. Rekviziti su se promijenili, ali radnja ostaje ista.

Problem birokracije stariji je nego što se čini

Izraz "Dokaži da nisi deva" obično se smatra citatom iz sovjetskog humorističkog dijaloga posvećenog matičnoj birokratiji. Međutim, dijalog je napravljen na temelju anegdote iz Staljinovih vremena, u kojoj se životinje, čuvši da će NKVD uhapsiti deve, raspršuju na sve strane. Možda nisu deve, ali dokažite to nakon vašeg hapšenja!

Međutim, prvi put je ova fraza zapisana u pisanoj formi u zbirci priča perzijskog pjesnika Saadija, "Gulistan", u trinaestom stoljeću. U jednoj od priča, lisica je prestravljena jer deve nasilno odvode na posao. Na prigovor da nije deva, ona odgovara da će, ako joj zavidni ljudi pokažu da je kamila, umrijeti prije nego što dokaže suprotno. Anegdota koja jednom uđe u Evropu poprima pikantnost: lisice su muškog roda u mnogim evropskim jezicima, a u anegdotu je uveden tipičan muški strah - u evropskoj verziji kamile se hvataju za neženja.

Ali ova priča ima i prototip radnje, samo bez deva. U još starijoj verziji, radi prisilnog rada, ljudi hvataju magarce, a lisica je u panici, jer ljudi nisu u stanju razlikovati magarca od lisice - posebno, što je jasno iz konteksta kada žure da ispune kraljevo naređenje.

Neke šale su promijenile rekvizite, ali ne i geografiju

U zbirci ruskog folklora iz Afanasjeva možete pronaći vic:

“Noću je kucalo na prozor: - Hej, vlasnici! Trebate li drva za ogrjev? - Ne! Kakvo drvo za ogrjev noću?! Ujutro se probude - nema drva za ogrjev."

Već devedesetih godina dvadesetog stoljeća drvo za ogrjev u anegdoti zamijenjeno je automobilskim gumama.

Anegdote zaista govore o eri u kojoj su popularne, mnogo više od drugih knjiga. Ovo shvatite kad znate ono o čemu su se šalili građani Trećeg Rajha: jevrejske šale, šale opozicije i dozvoljeni humor.

Tekst: Lilith Mazikina.