Zašto Nijemci zaista poštuju braću Grimm: 5 malo poznatih činjenica o poznatim pripovjedačima

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Izraz "Braća Grimm" prepoznatljiv je u gotovo svakoj zemlji. Priče potpisane ovim prezimenom toliko su vječno relevantne i popularne da su shvaćene i reinterpretirane hiljadama puta u savremenoj književnosti i kinematografiji. Pa ipak, njihov imidž je vrlo neodređen i nemaju svi jasnu ideju zbog čega su ta braća ušla u njemačku historiju i zašto je njihovo književno naslijeđe toliko posebno.

Bila su dva brata, ali … ne dva

Odvjetnik Grimm imao je ukupno osam sinova - braću Grimm - i jednu kćer. Što se tiče braće "bajke" Grimm, njih troje je radilo na izdanjima bajki. Dva iznad teksta - isti Jakob i Wilhelm, najstariji Grimms, i jedan iznad ilustracija koji su postali uzor za buduće dizajnere bajki - Ludwig Emil.

Grimmova djeca postala su siročad vrlo rano - njihov je otac živio u ranim četrdesetima. Stariju braću, ona koja će kasnije postati poznata, majka je poslala da živi sa svojom tetkom. Tamo su marljivo učili, prvo u liceju, zatim na univerzitetu, preskačući kurseve kako bi brzo završili i ne družili se sa rodbinom. Kasnije su pomogli u odgoju mlađe braće i sestara.

Inače, u početku su Jacob i Wilhelm također trebali postati advokati - kao otac i kao djed po majci, ali su, na sreću mnoge djece svijeta, kao i lingvistike, ipak odabrali lingvistiku.

Braća zapravo nisu autori bajki

Mnogi vjeruju da su bajke braće Grimm sami napisali. Ovo je istinito i nije tačno. Jakov i Wilhelm živjeli su u vrijeme kada se pojavila ideja o nacijama i nacionalnim kulturama kao nečemu vrlo važnom. Ozbiljno su se zaneli proučavanjem i očuvanjem baštine njemačkog naroda. Snimanje i objavljivanje bajki bio je dio njihovog projekta očuvanja i promocije autentične njemačke kulture.

Međutim, priče su bile "neovlaštene" samo u prvom izdanju Grima. Dok su sama braća smatrala da je potrebno prenijeti ove priče budućim generacijama bez izobličenja, cijelo njemačko društvo obrušilo se na njih s ogorčenjem i optužbama za nemoral. Prvo, zaključili su mještani, čemu će njemačka djeca naučiti bajke pune nasilja i seksualnih motiva? Drugo, u ovom obliku bajke, bez sumnje, vrijeđaju sjećanje na pretke koji su ih sastavili, slikajući Nijemce iz prošlosti kao krvoločne i sladostrasne. I pretke treba poštovati i o njima se treba sjećati samo dobrih stvari …

Pod pritiskom javnosti, u narednih šesnaest izdanja, braća Grimm su bajke prilagodili njihovim savremenim moralnim zahtjevima, pretvorivši ih zapravo u autorovo prepričavanje. Treći brat Grimm, Ludwig Emil, također je pomogao u promjeni slike o bajkama - crtao je ilustracije i pokušavao ih učiniti što čednijim i s primjetnom kršćanskom simbolikom, inače su zapleti mirisali na iskonsko poganstvo.

Nisu sve priče braće Grimm bile njemačke i seoske

Nažalost, braća lingvisti nisu bila savršena u prikupljanju bajki. U naše vrijeme njihov bi se rad smatrao vrlo nekvalitetnim. Mirno su zapisivali priče o Saskim Slavenima i njihovim susjedima Francuzima kao njemačke priče, a izvori priča za njih su često bili poznati mještani od kojih se tražilo da se nečega sjete. Samo da ne idemo daleko. Tako da neki od zapleta mogu kasniti ili čak biti sastavljeni posebno kako bi impresionirali naučnike. Grimmovi nisu ni na koji način provjeravali materijal koji su im diktirali, već su mu često namjerno davali uobičajeniji izgled.

Glavni posao braće Grimm nisu bile bajke

Prije svega, braća Grimm su u svojoj domovini cijenjeni kao utemeljitelji germanistike u lingvistici. Napisali su važno naučno djelo o historiji njemačkog jezika, a postali su i osnivači (nisu imali vremena za cjelovito pisanje) velikog rječnika njemačkog jezika. Štaviše, Wilhelm je umro, svladavši samo slovo D, a Jacob je uspio sastaviti odjeljke A, B, C, E i oko polovice F.

Ovaj je rječnik bio toliko važan da su generacija za generacijom njemačkih filologa nastavile raditi na njemu, a rad je službeno završen tek 1961. godine, dakle gotovo stotinu godina nakon početka. Generacije njemačkih školaraca pozivale su se na rječnik, na kojem su braća Grimm počela raditi, na isti način kao i kod nas na Dala i Ušakova.

Braća Grimm su poznavali Andersena. Pola

Hans Christian Andersen smatran je jednim od brojnih izvanrednih pisaca za djecu svog vremena, a gotovo svi ti dječji pisci bili su poznati barem po jednom stisku ruke. Na neki način, Andersen je bio Grimov kolega, jer su mnoge njegove filozofske priče zasnovane na pričama iz folklora. Takve su, na primjer, priče o dvanaest labudova, crvenim cipelama ili maloj sireni. Međutim, nije se bavio adaptacijom narodnih radnji, kao što je to činio Grimms, već je cijelo svoje djelo napisao na osnovu motiva.

Jednom je Andersen dugo boravio s Dickensom, što je zauvijek prekrilo njegov topli stav prema sebi. Drugi put, putujući Evropom, poznati, ali vrlo ekscentrični pripovjedač odlučio je po svaku cijenu vidjeti Grimmove. Istina, samo je Jakov bio kod kuće. Bio je jako iznenađen pojavom Andersena na svom pragu, jer nikada nije čuo ni njegovo ime ni imena njegovih bajki - pa mu je bilo teško prepoznati svog kolegu. Čuvši to, Andersen je u suzama pobjegao iz kuće Grimm.

Nekoliko sedmica kasnije, Jacob Grimm zatekao je Hansa Christiana u Kopenhagenu da se izvini i srdačno razgovara. Od tada se među njima sklopilo prijateljstvo - voljeli su razgovarati o dubokom značenju bajki.

Ali s Dickensom je Andersenova priča bila potpuno drugačija. Oduševljenje, depresija, opijanje: kako je pisac Andersen posjetio pisca Dickensa.