Zašto u SSSR -u nisu mogli snimiti film o Tarasu Bulbi i zbog čega je kasnije njegova distribucija zabranjena u Ukrajini

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Malo ljudi zna to slavno Priča Nikolaja Gogolja "Taras Bulba" u čitavoj istoriji svjetske kinematografije snimljen je mnogo puta. Međutim, donedavno u domovini pisca nije snimljena niti jedna verzija zasnovana na zapletu njegovog besmrtnog stvaralaštva. I to uprkos činjenici da je snimljena dva puta u Njemačkoj, kao i u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, SAD -u i Čehoslovačkoj. Zašto se to dogodilo i šta je spriječilo filmaše sovjetske ere da na ekranu ovjekovječe sliku kozaka iz doba Zaporoške Seče, dalje u pregledu.

Radi iskrenosti, valja napomenuti da su mnogi domaći reditelji u različito vrijeme iskusili veliko zanimanje za ovaj posao. 1940. Aleksandar Dovženko je prvi pokušao uhvatiti se u koštac s Gogoljevom pričom. Čak je i prvi dan snimanja već bio određen u kijevskom filmskom studiju … Ali ovom projektu nije bilo suđeno da se ostvari: dan za danom - 22. juna 1941. - počeo je Veliki domovinski rat. Većina filmske ekipe otišla je na front kako bi zabilježila kroniku strašnog stvarnog rata koji je nad zemljom visio cijele četiri godine.

Godinama kasnije, krajem 60 -ih, klasik ruske kinematografije Sergej Bondarčuk, koji je sanjao o snimanju filma "Taras Bulba", lično je napisao scenario i čak je bio spreman da glumi glavnog junaka. Međutim, službenici Ministarstva kulture SSSR -a snažno su preporučili Bondarchuku da pronađe "neko drugo djelo za utjelovljenje na ekranu".

I, konačno, ne tako davno, ili da budemo precizniji - 2008. godine, ruski reditelj Vladimir Bortko prihvatio se adaptacije Tarasa Bulbe. Za razliku od američke, francuske, njemačke i drugih verzija, odlučio je filmsku adaptaciju što više približiti originalu, naravno, u drugom izdanju Gogolja.

Premijera filma održana je 2. aprila 2009. godine, dan nakon godišnjice - 200. godišnjice Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Film je s velikim uspjehom objavljen u svim zemljama postsovjetskog prostora, prikupivši više od 5 miliona pregleda u jednom mjesecu prikazivanja.

I sve bi bilo ništa da nije bilo vanjskopolitičkih događaja koji su doslovno prekinuli prijateljske odnose dva bratska naroda - Rusije i Ukrajine. Ukrajinska državna filmska agencija odbila je 2014. godine izdati certifikate o distribuciji ruskom filmu. U službenom priopćenju navedeno je da je Film A, pres služba Državne agencije za film, u svom priopćenju naglasio:

Želio bih pojasniti zašto se ukrajinska birokratska vojska toliko naoružala protiv Bortkove filmske verzije. A za to se morate vratiti izvorima povijesti nastanka priče.

Istorija stvaranja priče "Taras Bulba"

Gogoljevo stvaralaštvo ima dugu i složenu istoriju svog stvaranja … Pošto je zamislio da napiše istorijsku priču tridesetih godina 19. stoljeća, pisac je počeo duboko proučavati primarne izvore i dokumente. Uz to, Gogol se upoznao s opisima očevidaca tog vremena nevolja, kao i ukrajinskom narodnom umjetnošću: pjesmama, mislima, legendama. Oni su pomogli autoru da shvati duh narodnog života, karakteristična obilježja, psihološke aspekte kozačkih slobodnjaka i nacionalni identitet.

Priča "Taras Bulba" prvi put je objavljena 1835. godine u zbirci "Mirgorod". Tada je izazvala mnogo kritika carske cenzure na jezik njenog pisanja i na neke aspekte vezane za politiku. Autorski rad na ovom djelu trajao je devet godina: Gogol je dodao mnogo novih epizoda, prepravljajući čitava poglavlja priče.

I tek 1842. godine, u drugom tomu "Djela", priča "Taras Bulba" objavljena je u novom izdanju. Ova se verzija smatra najpotpunijom i konačnom. Međutim, izvori rijetko spominju da je sam Gogol imao mnogo pritužbi na urednika ove publikacije. Bilo je previše značajnih nedosljednih uređivanja i promjena u tekstu, za razliku od izvornog teksta. Urednik je uklonio gotovo sve riječi i izraze koji ne odgovaraju normama ruskog književnog jezika, uglavnom ukrajinskog.

Potvrda da je urednik N. Ya. Prokopovič je drugoj verziji, donekle "gag", dodao sačuvani originalni rukopis samog Nikolaja Gogolja, koji je on lično pripremio za drugo izdanje. Tada je otkriveno šezdesetih godina 19. stoljeća među darovima Nižinskog liceja od grofa Kušeleva-Bezborodka. On je otkupio neprocjenjivi rukopis od porodice Prokopovič 1858. godine. Unatoč izvornom nalazu, dugo su se naknadna izdanja i dalje preštampavala ne iz izvornog rukopisa, već iz izdanja iz 1842. godine, uz uredničke izmjene.

Inače, prvi pokušaj da se spoje i spoje autorski originali Gogoljevih rukopisa, a izdanje iz 1842. napravljeno je u Kompletnim djelima Gogolja (Izdavačka kuća Akademije nauka SSSR-a, 1937-1952). I treba napomenuti da je priča unatoč svom uzbuđenju oko uredničkih promjena doživjela potpuno beznačajnu promjenu.

Ono što je napisano olovkom - ne možete to izrezati sjekirom

Sumirajući gore navedeno, sam zaključak sugerira da to uopće nije Bortkov film, već jedno malo književno djelo fantastike genijalnog pisca, koje je upilo odjek daleke ere, povijesne događaje iz nevolja, život Prioriteti ljudi koji žive u susjedstvu ozbiljno su potaknuli koncept nacionalnosti, utječući na interese nekoliko sila: Ukrajine, Rusije, Poljske, Izraela …

I u ovom međuetničkom sukobu interesa nema apsolutno nikakve "zasluge" ruskog reditelja.

Stoga je ruski odgovor na zabranu prikazivanja Tarasa Bulbe u Ukrajini sasvim legitiman:

No, u stvari, Gogolja su više puta optuživali za nepouzdanost povijesnog sadržaja priče, kao i za pretjerano herojstvo Kozaka, pripisujući brutalne odmazde plemstvu i zvjerstva - Židovima. Dakle, priča je izazvala vlastito nezadovoljstvo među poljskom inteligencijom. Poljaci su bili ogorčeni činjenicom da je u "Tarasu Bulbi" poljska nacija predstavljena kao agresivna, krvoločna i okrutna. Židovi su bili ništa manje bijesni, jer ih je Gogol prikazao kao sitne lopove, izdajice i nemilosrdne iznuđivače, lišene bilo kakvih ljudskih osobina.

A s druge strane: fikcija, zato je i fikcija … Objektivno, o filmu se može suditi samo gledanjem. Siguran sam da će u tome svako pronaći nešto za sebe. Nemoguće je ostati ravnodušan …

O tome kako je film snimljen, o ulogama i glumcima, o onome što je ostalo iza kulisa "Tarasa Bulbe", pročitajte u nakon pregleda.

Pogovor

Kao što je gore spomenuto, priču N. Gogolja "Taras Bulba" snimili su devet puta kinematografi različitih zemalja. Na kraju pregleda možete vidjeti kratku video najavu ukrajinske i američke verzije.

Zanimljivo, kao odgovor na film Vladimira Bortka, 63-minutnu verziju Tarasa Bulbe snimili su u Ukrajini režiseri Pyotr Pinchuk i Jevgenij Bereznyak, koja nikada nije objavljena, ali je prikazana na televiziji i replicirana na DVD-u. Ulogu Tarasa Bulbe odigrao je ukrajinski glumac M. Golubovich.

Gledaoci su 1962. vidjeli američku verziju Tarasa Bulbe. Film je snimljen u saradnji sa jugoslovenskim filmskim stvaraocima. Film je režirao J. Lee Thompson. Američka filmska zvijezda Tony Curtis glumi Andriju. Treba napomenuti da ova verzija izgleda komičnije. Uprkos velikom budžetu, poznatim glumcima, skupoj opremi od Gogolja, ostalo je malo.