Književni heroji u koje su se čitatelji zaljubili, iako autor to nije želio

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Poznato je da su tvorci voljene serije "Pa, čekajte!" jako su se trudili da od zečića naprave čisto pozitivnog heroja, a vuku su dali mnoge nečuvene osobine. No, unatoč tome, već pri prvim pogledima pokazalo se da dječja publika smatra loše obrazovanog nasilnika s hrpom mana mnogo zanimljivijim likom. Slične situacije ponekad se javljaju u literaturi. Nekoliko je poznatih junaka koje su autori htjeli učiniti negativnim, ali ponekad je nemoguće predvidjeti simpatije publike.

Scarlett O'Hara

- napisala je Margaret Mitchell, ogorčena činjenicom da je ekscentrična i tvrdoglava Scarlett polako izbacila tihu i skromnu Melanie. Uostalom, ta je žena, primjer vrline i mudrosti, trebala osvojiti srca čitatelja, a ne njezin olujni antipod.

Scarlett O'Hara postala je primjer književnog lika, naslikanog "ne jednom bojom", već od toga - samo življe i živopisnije. Mitchell je bila posebno ogorčena kada su ovo nemirno "dijete" uporedili sa sobom, jer se spisateljica jako trudila da naglasi svoje negativne osobine i čak se brinula da je "otišla predaleko" sa nezgodama za heroinu, na koje je ponekad nailazila sopstvena glupost. U predgovoru za prvo izdanje autorica je čak zamolila čitatelje da ne budu previše strogi prema njoj. Ali već skoro stotinu godina, udarna, iako ne posjeduje "mudrost srca" junakinja romana "Prohujalo s vihorom" izaziva iskrenu simpatiju među čitateljima širom svijeta.

Sir Robert Lovelace

Richardsonov lik (kome je čitana i Tatyana Larina) također je postao primjer heroja koji je slučajno pobjegao iz stroge kontrole autora. Sredinom 18. stoljeća slika muškarca koji je ubio nježnu i strogu djevojku ni pod kojim okolnostima nije mogla izazvati simpatije, međutim, kako kažu, "nešto je pošlo po zlu". Neko vrijeme nakon objavljivanja, Samuel Richardson je sa užasom primijetio da se čitateljima iz nekog razloga više sviđa nego vrloj Clarissi. Vremenom je ime "ženski muškarac" čak postalo i kućno ime, a slika zavodljivog heroja smatra se jednom od najsjajnijih u engleskoj književnosti tog vremena.

Anna Karenina

U ovom slučaju, žena koja je podlegla strastima i uništila svoju porodicu nije se trebala pretvoriti u lik koji čitatelji jako vole. U originalnoj verziji romana, junakinja je trebala biti još jasnije uvjerena u nemogućnost izgradnje sreće na tako krhkim temeljima. Nakon što se razvela i pronašla priliku da živi sa svojim ljubavnikom (imaju dvoje djece, njihovo dijete), ona i dalje izvršava samoubistvo nakon susreta sa svojim bivšim mužem (ovo).

U pismu A. A. Fet -u, Lev Nikolajevič je napisao da se, istina, potonji ne odnosi na samu heroinu, već na djelo u cjelini. Međutim, postupno, uvijek iznova prepisujući roman (nastalo je deset verzija rukopisa), Tolstoj je ipak naslikao sliku glavnog lika tako živo i iskreno da se ova ljubavna priča, prema Dostojevskom, pretvorila u. Moderni čitatelji, oslobođeni okova strogog morala prošlih stoljeća, sve su više prožeti simpatijama prema ženi koja je pokušala osporiti društvene norme. Nastalo je više od trideset ekranizacija ove knjige, a mnoge divne glumice utjelovile su sliku Ane Karenjine.

Soames Forsyth

Heroj, koji je u najvećoj mjeri utjelovio duh svoje porodice - strast za gomilanjem i sakupljanjem, ali koji nije uspio sačuvati jedini snažan osjećaj u svom životu, također je morao postati otvoreno negativan lik. Galsworthy nije krio svoju iritaciju kada je na stranicama Sage opisao želju da stalno kupuje nešto - nove kompanije, kuće ili slike. Čak je i njegova voljena žena postala još jedno "vrijedno bogatstvo" za Soamesa. U predgovoru jedne od publikacija autor je čak dodao upozorenje za čitatelje koji se prema ovom junaku odnose sa simpatijama, iako je, možda, ovdje sam sebi proturječio, jer do kraja Sage o Forsyteu, Soames izaziva sve više simpatija i razumijevanja.

Vjerojatno je istina, ponekad junaci na stranicama romana počnu živjeti vlastitim životom. Kad su Levu Nikolajeviču Tolstoju zamjerili činjenicu da je smrt Ane Karenjine bila previše okrutna, pisac je odgovorio: Poznato je da je slavni roman napisan jako teško i dugo.