Alisin kod: Kako razumjeti poznatu bajku ako niste diplomirali na Oxfordu

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

- takav odgovor na bajku Lewisa Carrolla pojavio se 1879. u Rusiji u časopisu "Narodna i dječja biblioteka". U prvom prijevodu na ruski, knjiga se zvala "Sonya u kraljevstvu dive". Moram reći da čitava bajka do sada nije uvijek jasna bajka čiji su bitni dio matematički, jezički, filozofski vicevi, parodije i aluzije.

Prve kritike o bajci u Engleskoj također su bile negativne. Recenzija koja se pojavila 1865. godine, nekoliko mjeseci nakon objavljivanja knjige, opisala je priču kao priču koja će dijete učiniti više zbunjenim nego radosnim. Carroll je priznanje stigao tek deset godina kasnije. No od tada se čini da popularnost knjige neprestano raste. Vjerovatno su danas čitatelji i gledatelji mnogo spremniji za percepciju apsurda od urednih i bistrih stanovnika Engleske 19. stoljeća. No, nažalost, većina šala i parodija danas nam više nisu jasne jer su se temeljile na materijalu na engleskom jeziku, a često i na lokalnim glasinama, pričama i legendama.

Već u prvom poglavlju, tijekom dugog leta, dosadna Alice postavlja prilično ozbiljna pitanja skrivena iza dječje spontanosti. Na primjer, iskrivljenu frazu o miševima (mušicama) i mačkama, prema istraživačima, ona igra u logičkom pozitivizmu:. Pokušavajući se sjetiti tablice množenja, zbunjuje se: Matematičari su sigurni da je njihov kolega, Charles Dodgson, koji je ovu priču napisao pod pseudonimom Lewis Carroll, samo nekoliko puta promijenio sistem brojeva radi šale. U 18-godišnjem sistemu 4 sa 5 zaista je jednako 12, a u osnovnom sistemu 21, ako se 4 pomnoži sa 6, dobivate 13. Iako lingvisti odgovaraju da ako pomiješate slične engleske riječi dvadeset ("dvadeset")) i dvanaest ("Dvanaest"), dobivate isti rezultat.

Većina likova koji upoznaju djevojku u zemlji vila imali su prave likove u viktorijanskoj Engleskoj. To ne mora biti nužno određena povijesna osoba, već neki koncept ili uobičajena šala. Mnogi od njih bili su povezani s Oxfordom, koji je bio važna prekretnica u Carrollovu životu.

Hatter

Da bi se prenijela originalnost ovog lika, razumljiva svim Englezima zahvaljujući poslovici, u ruskoj verziji ponekad ga nazivaju "Šeširdžijom". Poznatu činjenicu da se živa koristila za obradu osjećaja ranije, a štetna isparavanja zaista mogu zamagliti umove ljudi ove profesije, danas opovrgavaju istoričari. Postoje tri kandidata za prototip ovog lika: Theophilus Carter, koji je studirao na istom fakultetu na Univerzitetu Oxford kao Carroll, i bio je pravi "ludi izumitelj"; Roger Crab je šešerski šeširdžija koji je bio "čudan" zbog povrede glave iz mladosti u vojsci, a James Banning je vlasnik poznate radionice šešira u Londonu, čiji potomci i dalje služe engleskoj kraljevskoj porodici. Njegov praunuk i dalje prikazuje fotografiju svog slavnog pretka, koji je, inače, sam pravio šešire za Carrolla.

March Hare

Još jedan ne sasvim normalan lik koji se u bajci pojavio iz izreke:. Činjenica je da zečevi u proljeće, tokom sezone parenja, često skaču kao ludi, što se odražava i na engleskom jeziku. Za nas je isti figurativni izraz, ali s drugačijom semantičkom konotacijom, izraz.

Sonya

Izbor ovog sudionika "ludog ispijanja čaja" nije sasvim jasan modernoj djeci, ali je kod mladih Engleza u 19. stoljeću izazvao iste asocijacije na slatke kućne ljubimce kao i moderni hrčci. Engleski puh mali je glodavac koji živi na drvetu. U 19. stoljeću često su ih držali u kućama, a bilo je moderno urediti kuće za ove kućne ljubimce u starim čajnicima. Deca su gnezda napravila od slame, a simpatične životinje, potpuno opravdavajući svoje ime, tamo su bezbedno spavale tokom zime i svih ostalih sunčanih dana, jer su puhovi noćne životinje.

Cheshire Cat

U Engleskoj je tokom stvaranja knjige bila popularna izreka. Usput, autor je također bio rodom iz okruga Cheshire, pa je, možda, zagrijao svog "sunarodnjaka" na stranicama bajke. Kako objasniti ovaj izraz, ni sami Britanci ne znaju sa sigurnošću: ili su u Cheshireu često slikali nasmiješene lavove i leoparde na natpisima taverni, koji su tada bili "zdrobljeni", ili su nekada davali izgled nasmijanih mačaka poznatom Cheshire sirevi. Kad je mladi Dodgson stigao u Oxford, samo se raspravljalo o porijeklu ove izreke, pa je tema bila moderna tih godina. Ali sposobnost da nestane, Carrollova mačka je stekla, vjerovatno od duha Congleton mačke. Ovaj miljenik jedne od opatija u Cheshireu jednom se vratio kući nakon zabave … u obliku duha, i nestao čim su mu se otvorila vrata. Taj je duh tada bio vrlo popularan; navodno su ga stotine ljudi vidjele u različito vrijeme. Usput, fraza repastog filozofa: prema istraživačima, jedna je od najcitiranijih danas.

Griffin and Turtle Quasi

Mitsko biće sa glavom orla i lavovim telom govori Alisi da je steklo "klasično obrazovanje" - ceo dan je igrao klasiku sa svojim učiteljem, a drugo, ništa manje fantastično, sa telom kornjače, teleća glava, rep i papci imaju prefiks koji je razumljiv svim ljudima sa visokim obrazovanjem. Latinska riječ - "prividno", "kao da" koristi se za davanje riječima značenje "lažni", "izmišljeni" - riječi "kvazi -naučne" i "kvazi -naučne" stoga imaju pomalo pogrdno značenje. Što se tiče kornjače, ironija autora postaje jasna kada saznate da je imitacija juhe od kornjače, koja se kuhala od teletine, bila popularna u Engleskoj tih godina. Kraljica u bajci samo kaže da se od ovog lika pravi supa od kvazi-kornjača. Zajedno, Griffin i Quasi kornjače koja neprestano plače karikatura su sentimentalnih diplomaca Oxforda.

Dodo ptica

Još jedan ne baš jasan lik u kojem se autor šifrirao. Poznato je da je Carroll malo mucao, a kad je izgovorio svoje pravo ime, uspio je.

Pesme i pesme

U priči postoji više desetaka različitih pjesama, od kojih je većina parodija na djela koja spašavaju dušu i koja su u to vrijeme bila vrlo popularna. Za djecu 19. stoljeća, iscrpljenu predavanjima i moraliziranjem, ove smiješne izmjene trebale su izazvati neobuzdani smijeh. Na primjer, "Kako mali krokodil njeguje svoj rep …" parodira rad engleskog teologa i autora pjesama, Isaaca Wattsa "Protiv besposlice i zezancije" iz zbirke "Božanske pjesme za djecu" i prve strofe stih "Ovo je glas Omera …" izaziva asocijacije na biblijski izraz "Glas grlice". Potonja sličnost čak je izazvala skandal: vikar iz Essexa objavio je članak u novinama u kojem je optužio Carrolla za bogohuljenje.

Svi istraživači slavne bajke bilježe njezinu glavnu karakteristiku - jedan od glavnih "likova" u njoj je sam engleski jezik, koji se ponaša ništa manje ludo od svih ostalih likova. Zbog toga se Alisini prevoditelji suočavaju s ogromnim izazovima. Zaista možete prenijeti sav humor poznatog djela samo ako ga "prevedete" u sličan lokalni materijal, koristeći pjesme, pjesme i šale popularne u ovoj zemlji i u ovo doba, ali istovremeno i sam duh viktorijanske Engleske bit će nepovratno izgubljen.