"Hiljadu i jedna noć": Priča o velikoj prijevari i velikom djelu

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Knjiga "Hiljadu i jedna noć" uvrštena je na listu sto najboljih knjiga svih vremena i naroda. Radnje iz njega više puta su pretvarane u predstave, balete, filmove, crtane filmove i predstave. Čini se da svi znaju barem nekoliko priča iz knjige, a da ne spominjemo istoriju Šeherezade. Međutim, u dvadeset prvom stoljeću oko zbirke je izbio skandal. Njemačka orijentalistica Claudia Ott dala je izjavu da "Tisuću i jedna noć" kakvu poznajemo nije ništa drugo nego falsifikat.

Knjiga koja se zaljubila u Istok

Na samom početku osamnaestog stoljeća, francuski orijentalist Antoine Galland počeo je serijski, svezak za sveskom, objavljivati svoj prijevod arapske zbirke bajki "Hiljadu i jedna noć". Priča o caru, koji je postao okrutni ubica nakon što je ugledao tri nevjerne žene, i vezirovu kćer, zahvaljujući svom intelektu i beskrajnoj zalihi bajki u njenom sjećanju, koja je uspjela pobjeći od careve okrutnosti, očarala je Evropu. Gusta orijentalna aroma, gusto pomiješana s erotikom, vrti se. Zapad je zahvatila opšta moda za istok.

Gallandov tekst preveden je i na druge jezike: na njemački, engleski, ruski. Često su to uklanjali erotske motive i sve vrste opscenosti, što je krug čitalaca činilo širim. Nakon "čišćenja" knjige su se mogle sigurno prezentirati djeci i ženama, a ilustrirana zbirka arapskih bajki zaista je uvrštena na listu dobrih poklona koji se sviđaju gotovo svima. Đin i Peri, čarobnjaci i sultani, ukrašeno govoreći, ponašajući se suprotno evropskoj logici, zaokupljali su čitaočevu maštu. Knjiga je vekovima bila hit.

Ali Galland nije bio jedini prevodilac zbirke. Vremenom se pojavilo mnogo ljudi koji su se zainteresovali za to kako bajke izgledaju u originalu. Pojavili su se novi prijevodi s arapskog. I ljudi koji su ih izvodili otkrili su da ne mogu pronaći sve bajke u originalnoj zbirci, ili da bajke imaju malo drugačiji izgled, a ponekad je jednostavno bilo nemoguće pronaći zaplet popularan u Evropi u arapskim izvorima, ali divan bajke u opticaju su propuštene. Nisu od toga napravili skandal. Često se novo pronađeno slaže s platnom koje je postavio Galland. Hiljadu i jedna noć je za evropskog čitatelja ipak započela pričom o dva brata šaha i njihovim nevjernim ženama.

Claudia Ott, arabistkinja iz Njemačke, glasno je kritizirala prevladavajuću ideju kolekcije. Radeći na sljedećem prijevodu zbirke, otkrila je koliko je verzija koja se proširila Evropom otišla od originala, koliko su se prema njoj odnosili prvi prevodioci, a posebno Galland.

Za početak, originalna zbirka nije sadržavala hiljadu i jednu bajku. Ima ih nešto manje od tristo. Strogo govoreći, "hiljadu i jedan" je jednostavno sinonim za izraz "mnogo". Osim toga, Galland je snažno iskrivio radnje, učinivši ih zanimljivijima za europskog čitatelja (vodio ga je, prije svega, francuski kraljevski dvor), naglašavajući više na erotičnosti i egzotičnosti. Da bi dobio broj bajki i objavio sljedeći tom, Galland je u zbirku uključio zaplete koji nisu imali nikakve veze s njim, a neki od sljedbenika Gallanda i njegovog izdavača uopće nisu oklijevali izmisliti te zaplete. Tako su među pričama iz Shahrazade bile priče o Aladdinu i Sinbadu. Arapski i muslimanski svijet općenito su se upoznali s nekim "arapskim" pričama tek nakon što su prevedene s europskih jezika. Takve priče uključuju, s velikom vjerovatnoćom, "Ali Baba i četrdeset razbojnika".

Riznica muslimanskog istoka

Uopšteno govoreći, nije ispravno smatrati "Tisuću i jednu noć" samo spomenikom arapske književnosti. Ova zbirka je evolucija perzijske knjige "Hezar Afsane" ("Hiljadu priča"), a Šeherezada je iranski lik. Za zapadnjačkog čovjeka vjerovatno nema razlike, ali književnost na perzijskom jeziku i persona-kultura potpuno je samodostatna i dobro razvijena, nije "samo" neka vrsta arapskog jezika, iako ima određenu vezu s tim.

Prijevod "Hezar Afsane" nastao je u desetom stoljeću u Bagdadu i na istom mjestu, pored perzijskih i indijskih zapleta izvorne zbirke, i lokalnih priča, uključujući avanture kalifa Haruna ar Rašida, cijenjene u Bagdadu, bili obogaćeni. Nove bajke dodane su u istu svrhu kao i kasnije Evropljani - čitaoci su željeli sve više novih izdanja, sve više priča. Kada se kolekcija počela prodavati u arapskom Egiptu, ponovo je obrastala novim temama, sada - karakteristično egipatskim. Tako se postupno oblikovala klasična arapska verzija zbirke, naime Tisuću i jedna noć. Prestali su se mijenjati i dodavati, vjerovatno nakon osvajanja Egipta od strane Turaka.

Iz bajki zbirke (naravno, ako uzmemo tačnije prijevode od Gallanovih), može se uvelike suditi o posebnostima mentaliteta stanovnika muslimanskog svijeta prije šesnaestog stoljeća. Lako je vidjeti da, iako u bajkama djeluju predstavnici različitih društvenih slojeva, najčešće se radnje vrte oko trgovaca - upravo je trgovac bio heroj svog vremena (ili bolje rečeno, nekoliko razdoblja u muslimanskim zemljama); tek nakon trgovaca slijede halife, sultani i njihovi sinovi. Većina priča u zbirci izgrađena je oko obmane kao glavne prekretnice, a u polovini ovih slučajeva, obmana je dobra, pomaže u izvlačenju junaka iz neugodne situacije ili mu spašava život. Zavaravanje koje rješava sukob i dovodi do mira stalna je radnja Tisuću i jedne noći.

Još jedna značajka priča u zbirci je zadivljujući fatalizam i junaka i pripovjedača (među njima ne samo Šeherezada). Sve što se događa je ocrtano i od toga ne možete pobjeći. Često nije akt glavnog junaka taj koji spašava ili odlučuje o sudbini, već sretna ili nesrećna nesreća. Općenito, sve je u Allahovoj volji, a samo je malo u ljudskim snagama.

Originalna zbirka sadrži mnogo pjesama, što je tipično za arapsku književnost. Za modernog Evropljanina, čini se da su ovi pjesnički umetci gotovo nasilno utisnuti u tekst, ali za Arapa iz davnina citiranje ili dodavanje poezije bilo je uobičajeno, kao i za modernu rusku kulturu - citiranje tuđih aforizama ili dosjetki u pokretu.

Razlike između Ottovog prijevoda i verzija poznatih nam od djetinjstva

Čitalac, rođen u SSSR -u, dobro se sjeća početka Tisuću i jedne noći. Jedan je kralj otkrio da mu je žena nevjerna. Ubio ju je i otišao posjetiti svog brata, također kralja. Tamo su otkrili da je supruga drugog kralja takođe nevjerna. Zatim su braća krenula na put i ubrzo naišla na duha, čija je žena prisilila braću da griješe s njenom desnicom u prisustvu njenog usnulog muža. Takođe se pohvalila da je prije svoja dva kralja imala nekoliko stotina ljubavnika.

Jedan od braće, Shahriyar, bio je izluđen avanturom. Vratio se kući i tamo je svaki dan uzimao za ženu novu djevojku, zabavljao se s njom cijelu noć i pogubio je sljedećeg jutra. To je trajalo sve dok se nije oženio naučnicom i prelijepom kćerkom svog vezira Šeherezade. Svake zakonske noći (muslimanka nije mogla uvijek dijeliti krevet sa svojim mužem) pričala mu je priče, a kad su sve bajke u njenom sjećanju završile, pokazalo se da su već imale tri sina. Šahrijar je nije počeo ubijati i doista se on, izgleda, nekako osjećao bolje. Više nije vjerovao da su sve žene podmukle izdajice.

U verziji koju je dala Claudia nema dva brata-kralja. Neki indijski kralj bio je toliko lijep da se nije umorio diviti se u ogledalu i pitati svoje podanike ima li na svijetu ljepšeg. To je trajalo sve dok jedan starac nije ispričao kralju o lijepoj mladosti, sinu trgovca iz Horasana. Kralj mami mladića iz Horasana k sebi darovima, ali je na putu izgubio ljepotu - uostalom, neposredno prije odlaska otkrio je da mu je mlada žena nevjerna. U Indiji, međutim, mladić svjedoči nevjeri kraljevske konkubine i ponovo cvjeta od radosti što nije jedini tako nesretan i glup. Tada otkriva istinu o izdajniku i kralju.

Zatim se platno vraća na ono što znamo, ali Šeherezada ne počinje pričom o Sinbadu. Općenito, neke priče koje je prevela Claudia mogu izgledati nepoznate, a neke se mogu činiti iskrivljenim, imaju različite akcente i druge detalje. Pa, ako je Ott zaista pokušao prevesti zbirku što je moguće bliže u smislu i obliku, onda je Galland napuhao Europu mnogo više nego što se u početku moglo zamisliti, a mi imamo potpuno zaseban književni spomenik - europsku zbirku bajki "Hiljadu i One Nights ", koja nam se otvara, kako su Evropljani vidjeli (jer su zaista htjeli vidjeti) muslimanski Istok. Možda bi trebao biti na vrhu liste " Najpoznatiji književni falsifikat u čiju su autentičnost vjerovali gotovo svi ».