Po čemu se arapska Snjeguljica razlikuje od njemačke, a kineska Pepeljuga - od francuske

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Neke priče iz različitih nacija izgledaju izuzetno slične. Samo ponekad je činjenica da su u devetnaestom stoljeću službeni pripovjedači voljeli grabiti zaplete jedan od drugog, pomalo mijenjajući likove u željeni folklor. Češće govorimo o lutajućim pričama - takvim da se i same rađaju slične ili se lako i neprimjetno razilaze među narodima, jer su tražene. Međutim, bajke sa lutajućim zapletima nikada neće biti potpuno slične.

Priča o djevojci koja je igrala u loži

Najpoznatija verzija ove priče je njemačka o Snjeguljici. Prelepa kraljica stalno govori ogledalu o svojoj lepoti i o svojoj pastorki, još lepšoj od nje, i odlučuje da je ubije negde u šumi. Ali djevojka je preživjela. Pomažu joj nevjerojatna stvorenja - sedam patuljaka.

Nažalost, ali maćeha uspijeva ubiti Snjeguljicu, a patuljci je stavljaju u kristalni lijes. U ovom lijesu princ je vidi, zaljubljuje se i uzima je za sebe. Kad se kovčeg prevozi, nosači se spotaknu, djevojka se potrese i oživi, jer joj komad otrovane jabuke izleti iz usta. Ona i princ se venčaju.

Među arapskim bajkama postoji vrlo sličan zaplet, koji se, naravno, razlikuje u stvarnosti. Lijepa žena pita Mjesec ko će biti ljepši, ona ili kći, koja je sada u njenoj utrobi, a Mjesec upozorava da će, ako je kći ljepša od majke, morati biti ubijena (u protivnom će sama donijeti smrt majci). Dok djevojčica raste, žena neprestano pita Mjesec da li je vrijeme da je ubije, ali tek kad kćer procvjeta, Mjesec kaže da je došlo vrijeme.

Žena odvodi svoju kćer u šumu pod izgovorom da sakuplja grmlje, baca joj na leđa tako težak snop mrtvog drveta da se ne može pomaknuti i bježi. Lutajući šumom, djevojka upoznaje čarobno stvorenje, ali ne patuljka, već nešto poput ljudoždera goblina. Ne zadržava djevojku nakratko kod kuće iz samilosti, a zatim je stavlja u škrinju (nikako kristalnu) i odvodi je u sultanovu palaču, gdje raspoređuje škrinju za rad - za ispašu kamila. Princ slučajno primijeti da se jedna vrlo lijepa djevojka krije u sanduku i zahtijeva od roditelja da mu dogovore vjenčanje sa sandukom. Na vjenčanje djevojka izlazi, iznenadivši prinčeve roditelje.

Priča o braku sa čudovištem

Obično se francuska bajka "Ljepotica i zvijer" uspoređuje s "Grimiznim cvijetom" Aksakova. Prema piscu, sam zaplet je čuo od svoje dadilje, majstorice pripovedača. Međutim, postoji mogućnost da je dadilja ranije čula prepričavanje strane priče s ružom, djevojčicom i čudovištem - uostalom, kretala se u krugovima u kojima su djeca s nestrpljenjem čitala francusku književnost. Ali to ne znači da u ruskom folkloru nema motiva za djevojku koja se udala za čudovište - na primjer, postoji bajka o šumskoj kozi ili šmrkavoj kozi.

Ako čudovište u europskim verzijama živi u dvorcu, što određuje njegove manire i predodređuje činjenicu da će se pokazati kao začarani princ, onda u ruskoj bajci koza koja je zatražila udatu djevojku živi u usamljenoj šumi koliba, u nekim verzijama - okružena tynomom, ukrašena glavama prethodnih žena. Koza ne samo da se ne krije od očiju djevojčica, već i zahtijeva od nje da ode - da mu stalno briše sline. Ponekad traži i ispunjenje bračne dužnosti.

Ova priča ima nekoliko mogućih završetaka. Jedna po jedna, djevojka će se, posjetivši roditelje, žaliti na svog muža. Kako se ispostavilo, koza je u to vrijeme slušala ispod prozora i bila je uvrijeđena - ubio bi je i ukrasio svoj tyn njenom glavom. Prema drugom, žena će pronaći priliku da opeče kozju kožu, koju on baci, okrenuvši se kao muškarac. Nakon što koža nestane u vatri, njen muž će postati potpuno običan. Općenito, u svakom slučaju ne pobjeđuje ljubav, već domišljatost.

Priča o djevojčici u vještičinoj kući

U ruskoj bajci koja se dešava u školi, maćeha prisiljava djevojčicu Vasilisu da ode u šumu da potraži vatru za peć. Ona u šumi naleti na kolibu Baba Jage - sličnu boginji po svojoj sposobnosti da komanduje Mjesecom i Suncem - i zapošljava se kod nje kao student. Zatim nauči razne trikove, čisteći kolibu kao plaćanje, sve dok ne dođe vrijeme za odlazak kući. S njim joj Baba Yaga daje lubanju sa svjetlećim očnim dupljama. Zraci iz ovih očnih duplji ubijaju zlu maćehu.

U njemačkim bajkama postoji sličan zaplet - s nekim razlikama. Umjesto Baba Yage, tu je gospođa Blizzard, ona ne kontrolira svjetla, već vrijeme. Djevojka se našla u njenoj službi, skačući u bunar na insistiranje zle maćehe. Nakon nekog vremena djevojka odlučuje da se vrati kući. Kad prođe kroz kapiju, odjeća joj izgleda poput zlata, a vreteno, nakon čega je skočila u bunar, postaje zlato.

I na kraju, nije kažnjena njezina maćeha, već njezina vlastita kći - maćeha ju također šalje do bunara, ali djevojka se pokaže tako lijenom da napušta Snježnu mećavu s preokrenutim kuhalom sa smolom na njoj glavu, koja ju je umrljala svuda i koja se ne može ukloniti. Baba Yaga sa svojim smrtonosnim oružjem djeluje oštrije - ili poštenije, s obzirom na činjenicu da su, u stvari, i Ruskinja i Njemica bile poslane u smrt.

Priča o djevojci koja traži cipele

Još jedna vrlo popularna priča je priča o Pepeljugi, plemenitoj djevojci koja je prisiljena raditi kao sluškinja. Uspijeva se udati nakon što je princ traži na kristalnoj papuči izgubljenoj na balu.

Ova radnja se često uspoređuje s egipatskom pričom iz antičkog razdoblja o faraonu i ljepoti Rodopis - ali priča o Rodopisu je očito autorska, prilično je pikantna, jer je Rodopis hetaira i sandala koju faraon pronađe i koju ne mogu pristati nijednoj ženskoj nozi nagovještavaju činjenicu da su grčki dobavljači nosili posebne sandale koje odgovaraju obliku ljubavnikovog stopala i stoga su podijeljene na desnu i lijevu. Na potplatima ovih sandala često su se nalazili primamljivi natpisi. Općenito, ova priča više liči na anegdotu nego na uobičajenu priču o Pepeljugi.

Više kao evropska Pepeljuga, Kineskinja, koju je takođe pronašla cipela. Ali njene cipele nisu bile kristalne - bile su od čistog zlata. Međutim, u jednoj od verzija Pepeljuge, ona se na balu razmeće i zlatnim cipelama, ali u venecijanskoj su dijamantne. I samo su Danci dozvolili Pepeljugi da nosi svilene cipele, što, međutim, ubija svu spletku - uostalom, cipele od tvrdog materijala, poput metala, kristala ili dijamanta, točno su dizajnirane samo za jednu nogu sa svim njezinim zavojima, a svilene cipele pristaju svakom stopalu iste veličine.

Zbog toga se smatra neodrživom verzija koju je iznio Balzac da u stara vremena Pepeljugine cipele uopće nisu bile kristalne, već krzno (ove su dvije riječi vrlo slične na francuskom) - cipela od krzna mogla bi pristajati više od jedne djevojke, moglo bi čak se i malo rastegnuti.

Vještice se također razlikuju na istoku i zapadu, jugu ili sjeveru: Najpopularnije vilinske starice iz različitih zemalja i njihove čudne navike.