Sadržaj:

Zašto je Finska napala SSSR dva puta prije 1939. i kako su se Finci odnosili prema Rusima na njihovoj teritoriji
Zašto je Finska napala SSSR dva puta prije 1939. i kako su se Finci odnosili prema Rusima na njihovoj teritoriji

Video: Zašto je Finska napala SSSR dva puta prije 1939. i kako su se Finci odnosili prema Rusima na njihovoj teritoriji

Video: Zašto je Finska napala SSSR dva puta prije 1939. i kako su se Finci odnosili prema Rusima na njihovoj teritoriji
Video: Токарный станок больше не нужен? Пригодится каждому мужику в мастерской. - YouTube 2024, Maj
Anonim
Image
Image

30. novembra 1939. počeo je Zimski (ili sovjetsko-finski) rat. Dugo je dominirao položaj krvavog Staljina koji je pokušavao zauzeti bezopasnu Finsku. A savez Finaca s nacističkom Njemačkom smatrao se prisilnom mjerom kako bi se oduprijelo sovjetskom "carstvu zla". No, dovoljno je podsjetiti se na neke dobro poznate činjenice finske povijesti da bismo shvatili da nije sve bilo tako jednostavno.

Privilegije za Fince u Ruskom carstvu

U Finskoj nacionalno nastrojena elita smatra dželate u Vyborgu herojima narodnooslobodilačke borbe. Čak je i novčić izdat povodom godišnjice nezavisnosti
U Finskoj nacionalno nastrojena elita smatra dželate u Vyborgu herojima narodnooslobodilačke borbe. Čak je i novčić izdat povodom godišnjice nezavisnosti

Do 1809. Finska je bila provincija Šveđana. Kolonizirana finska plemena dugo nisu imala ni administrativnu ni kulturnu autonomiju. Službeni jezik kojim su govorili plemići bio je švedski. Nakon što su se pridružili Ruskom Carstvu u statusu Velikog Vojvodstva, Finci su dobili široku autonomiju vlastitom ishranom i učešćem u donošenju zakona od strane cara. Osim toga, oslobođeni su obveznog vojnog roka, ali Finci su imali svoju vojsku.

Pod Šveđanima, status Finaca nije bio visok, a obrazovanu bogatu klasu predstavljali su Nijemci i Šveđani. Pod ruskom vlašću, situacija se značajno promijenila u korist stanovnika Finske. Finski jezik je takođe postao državni jezik. Uz sve ove naknade, ruska vlada rijetko se miješala u unutrašnje stvari kneževine. Takođe je obeshrabreno preseljenje ruskih predstavnika u Finsku.

1811. godine Aleksandar I je kao velikodušnu donaciju predao Velikom vojvodstvu Finskoj provinciju Vyborg, koju su Rusi oduzeli Šveđanima u 18. stoljeću. Treba napomenuti da je sam Vyborg imao ozbiljan vojno -strateški značaj u odnosu na Sankt Peterburg - u to vrijeme glavni grad Rusije. Dakle, položaj Finaca u ruskom "zatvoru naroda" nije bio najžalosniji, posebno na pozadini samih Rusa, koji su nosili sav teret održavanja i odbrane carstva.

Etnička politika na finskom

Najgora tragedija koju su započeli finski nacionalisti dogodila se u Vyborgu
Najgora tragedija koju su započeli finski nacionalisti dogodila se u Vyborgu

Raspad Ruskog carstva dao je Fincima nezavisnost. Oktobarska revolucija proglasila je pravo svakog naroda na samoopredjeljenje. Finska je bila na čelu ove mogućnosti. U to vrijeme, ne samo bez učešća švedskog sloja koji sanja o revanšizmu u Finskoj, ocrtao se razvoj samosvijesti i nacionalne kulture. To se izražavalo uglavnom u formiranju nacionalističkih i separatističkih osjećaja.

Vrhunac ovih trendova bilo je dobrovoljno učešće Finaca u bitkama Prvog svjetskog rata protiv Rusije pod njemačkim okriljem. U budućnosti su ti dobrovoljci, takozvani "finski lovci", posebno aktivno sudjelovali u krvavom etničkom čišćenju ruskog stanovništva koje se odvijalo na teritoriju bivše kneževine. Prigodni novčić, izdat za 100. godišnjicu nezavisnosti Republike Finske, prikazuje scenu pogubljenja mirnog ruskog stanovništva od strane finskih kažnjivača. Ovu neljudsku epizodu etničkog čišćenja koju su izvršile nacionalističke finske trupe uspješno su zataškali moderni hroničari.

Masakr "crvenih" počeo je u Finskoj u januaru 1918. godine. Rusi su nemilosrdno istrebljeni bez obzira na političke sklonosti i klasnu pripadnost. U aprilu 1918. u Tampereu je ubijeno najmanje 200 ruskih civila. Ali najstrašnija tragedija tog razdoblja dogodila se u "ruskom" gradu Vyborgu, koji su okupirali lovočuvari. Toga dana finski radikali ubili su svakog Rusa kojeg su sreli.

Katonsky, svjedok te strašne tragedije, ispričao je kako su "bijeli", uz povike "pucajte u Ruse", provalili u stanove, izveli nenaoružane stanovnike na bedeme i pucali u njih. Prema različitim izvorima, finski "oslobodioci" odnijeli su živote 300 do 500 nenaoružanih civila, uključujući žene i djecu. Još se ne zna tačno koliko je Rusa palo žrtvama etničkog čišćenja, jer su se zločini finskih nacionalista nastavili sve do 1920.

Finski teritorijalni zahtjevi i "Velika Finska"

Karl-Gustav Mannerheim je vođa masakra u Viborgu, ideolog genocida nad ruskim narodom
Karl-Gustav Mannerheim je vođa masakra u Viborgu, ideolog genocida nad ruskim narodom

Finska elita nastojala je stvoriti takozvanu "Veliku Finsku". Finci se nisu htjeli uplitati u Švedsku, ali su izrazili svoje zahtjeve prema ruskim teritorijama, koje premašuju samu Finsku. Zahtjevi radikala bili su pretjerani, ali su prije svega krenuli u osvajanje Karelije. Građanski rat, koji je oslabio Rusiju, odigrao je ruku na ruku. U februaru 1918. finski general Mannerheim obećao je da neće stati sve dok ne oslobodi zemlje Istočne Karelije od boljševika.

Mannerheim je želio zauzeti ruske teritorije uz granicu Bijelog mora, jezera Onega, rijeke Svir i Ladoškog jezera. Planirano je i uključivanje poluotoka Kola s regijom Pechenga u Veliku Finsku. Petrogradu je dodijeljena uloga "slobodnog grada" tipa Danzig. 15. maja 1918. Finci su objavili rat Rusiji. Pokušaji Finaca da Rusiju stave na ramena uz pomoć bilo kojeg neprijatelja nastavili su se sve do 1920. godine, kada je RSFSR potpisala mirovni sporazum s Finskom.

Finskoj su ostale ogromne teritorije na koje istorijski nikada nisu imale prava. Ali mir nije dugo uslijedio. Već 1921. Finska je ponovo pokušala nasilno riješiti karelijsko pitanje. Dobrovoljci su, bez objave rata, napali sovjetske granice, oslobađajući Drugi sovjetsko-finski rat. I tek u veljači 1922. Karelija je potpuno oslobođena od finskih osvajača. U ožujku je potpisan sporazum o osiguranju nepovredivosti zajedničke granice. No situacija u pograničnoj zoni ostala je napeta.

Mainilski incident i Novi rat

Finski i ruski istoričari različito tumače "zimski rat"
Finski i ruski istoričari različito tumače "zimski rat"

Prema Per Evindu Svinhufvudu, premijeru Finske, svaki neprijatelj Rusije može postati finski prijatelj. Finska nacionalistička štampa bila je puna poziva na napad na SSSR i zauzimanje njegovih teritorija. Na osnovu toga, Finci su se čak sprijateljili s Japanom, primajući njegove oficire na obuku. No, nade u rusko-japanski sukob se nisu ostvarile, a zatim je krenulo na približavanje Njemačkoj.

U okviru vojno-tehničkog saveza u Finskoj stvoren je Cellarius Bureau-njemački centar čiji je zadatak bio antiruski obavještajni rad. Do 1939., uz podršku njemačkih stručnjaka, Finci su izgradili mrežu vojnih aerodroma, spremnih za primanje aviona desetine puta više nego što su imale lokalne zračne snage. Kao rezultat toga, uoči Drugog svjetskog rata, na sjeverozapadnoj granici Rusije formirana je neprijateljska država, spremna za suradnju s potencijalnim neprijateljem Zemlje Sovjeta.

Pokušavajući osigurati svoje granice, sovjetska je vlada poduzela odlučne mjere. Mirno smo postigli sporazum s Estonijom, zaključivši sporazum o raspoređivanju vojnog kontingenta. S Fincima nije bilo moguće postići dogovor. Nakon niza jalovih pregovora 26. novembra 1939. dogodio se takozvani "rudarski incident". Prema SSSR -u, granatiranje ruskih teritorija izvodila je finska artiljerija. Finci to nazivaju sovjetskom provokacijom. Ali na ovaj ili onaj način, Pakt o nenapadanju je otkazan i počeo je novi rat.

Tokom Drugog svjetskog rata, Finska je ponovo učinila očajnički pokušaj da postane država za sve Fince. Ali predstavnici ovih naroda (Kareli, Vepsi, Vod) iz nekog razloga ove ideje nisu prihvaćene.

Preporučuje se: