Kako su Japanke odviknute od slobodne ljubavi i prava na razvod kako bi postale gotovo Evropljanke

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Japanka se ponekad navodi kao primjer krotke supruge i brižne majke koja živi samo u interesu domaćinstva i domaćinstva. Štoviše, to se obično pripisuje tradiciji. No, moderna idealna supruga Japanka proizvod je doba Meiji (XIX vijek), kada je sve evropsko predstavljeno u Japanu. Tradicionalno, djevojke i žene su se osjećale mnogo slobodnije.

Dame u prekrivačima

Iz japanske klasične književnosti svi znaju da su se u davna vremena Japanke skrivale od neskromnih pogleda, komunicirajući s gostima kroz ekran i izlazeći na ulicu samo pokrivene glave. Ulogu burke za Japanke igrali su šeširi s velom ili, češće, kimono prebačeno preko glave, posebno krojeno tako da se samo na taj način moglo nositi. Takav kimono veo zvao se kazuki. Oni koji žele mogu kupiti kazuki za sebe u naše vrijeme, oni se proizvode i prodaju.

Devojke se nisu mogle udati bez dozvole roditelja i nisu se mogle razvesti bez dozvole svojih muževa. Na imanju samuraja, sindikat i njegovo raspuštanje morao je odobriti suzerain. Supruge su imale sluškinje za obavljanje kućnih poslova; same žene nisu smjele raditi, ali im je bilo dozvoljeno da napišu nešto elegantno, zbog čega je doprinos žena japanskoj književnosti tako veliki. Priče, koje su prevedene još u Sovjetskom Savezu, gotovo sve su napisale žene. Dame su pisale i pjesme.

Drugi način rješavanja dosade, koja je prevladala bez mogućnosti rada ili traženja ispunjenja, bila su okupljanja prijatelja sa drevnim svetim ritualima, koji su uključivali ispijanje zagrijanog sakea, pića s niskim udjelom alkohola od pirinča. No, život većine Japanki bio je uređen tako da im nije dosadno, pa su brakove i razvode činili lakšim i slobodnijim.

Tebi ili meni?

Više od 80% žena živjelo je u selima, gdje su svi radili pod jednakim uvjetima: ili su obrađivali polja, ili su hvatali i sakupljali plodove mora, ili su se bavili rukotvorinama. Žena je bila vrijedan radnik i to joj je dalo priliku da insistira na svom i često donosi nezavisne odluke o braku. Naravno, i dalje je morala poštovati svoje roditelje, ali oni su se rijetko opirali izboru kćeri. Često je problem bio u tome što su roditelji prerano uzimali kćeri svog muža kako bi dobili porodicu na poslu.

Da, u japanskom selu bilo je moguće stvoriti bračni par i u porodici mladoženja i nevjeste. Stoga se pred ljubavnicima pojavilo pitanje: pa, hoćemo li živjeti s tobom ili sa mnom? Brakovi s odlaskom djevojke u mladoženjinu porodicu zaključeni su kasnije - prosječna starost nevjesta bila je osamnaest godina. No, ako su mladenkini roditelji htjeli sebi osigurati dodatnog radnika, vjenčali su se s kćeri mnogo ranije - prosječna starost je bila četrnaest godina, ali uopće nije bilo zaključka. Naravno, brak sa nezrelom djevojkom bio je (ili se smatrao) izmišljenim. Velika razlika u godinama između muža i žene smatrana je glupom.

Često razvedeni

Razvod u selu bio je jednostavna stvar. Muž je skupio svoje stvari i otišao - na vlastiti zahtjev ili na zahtjev svoje žene. Žena je učinila isto. U selu su, ako je bilo potrebno, supružnici izdavali ne samo supruge, već i žene muževima. Češće su to činili bez formalnosti.

Prvi, rani, brak se često raspadao. Ako je muž živio sa ženinom porodicom, šanse za razvod bile su oko pedeset pet posto. Ako naprotiv - malo manje, četrdeset i jedan posto. Odnosno, brakovi koje su dogovorili roditelji su se češće raskidali (djevojke su obično odlazile u muževu porodicu kada su se svojom voljom udale). U prosjeku je prvi brak trajao tri do pet godina. Drugi brakovi su, s druge strane, obično bili jaki, pa se prvi brak često smatrao probnim.

Nije bilo ograničenja u broju (naizmjence) seljana koji bi mogli povesti svoje žene i muževe. Poznata je žena koja je promijenila deset supružnika i zaustavila se kod jedanaestog. Jasno je u kojim slučajevima su brakovi bili jači: ako su supružnici stariji, ako imaju djecu, ako je porodica bogata.

Djeca su rođena izvan stalnih sindikata. Budući da je doslovno svaki par radnih ruku bio cijenjen, majčina porodica ih je jednostavno usvojila, a dijete je postalo zakoniti brat svojoj majci. Mladići su često po starom običaju posjećivali svoje voljene djevojke pod okriljem noći (ovaj običaj je bio poznat i među plemstvom, ali u odnosu na odrasle dame i gospodu). Na neke praznike plesanje uz vatru završavalo je tako što su se mladići razilazili u parovima. Dvadesetih godina dvadesetog veka u selima nije više od 2% neudatih devojaka bilo nevina. Kako su dame 19. veka gledale na takvu slobodu ljubavi? Postoje dokazi da su bili ljubomorni.

Sve se promijenilo pod Meijijem

Caru Meiji se svidjelo sve evropsko i aktivno je uvodio zapadni obrazovni sistem, nošnje, pa čak i porodične običaje. Ideal porodice pod njim bila je dobrostojeća građanska porodica evropskih zemalja. U takvim porodicama djevojčice su čuvale nevinost do udaje, a žene su se u potpunosti posvetile kućanskim poslovima. Od sada su od Japanke zahtijevali isto i više - da budu idealni u svemu: u izgledu, domaćinstvu, manirima i majčinstvu.

Naravno, pod utjecajem Europe, ideje o emancipaciji iz 19. stoljeća prelile su se u Japan. Mnoge mlade Japanke počele su se šišati kao nihilistkinje, nositi pantalone, pričati o politici i društvu i gurati ideje ženskog obrazovanja. Izdavali su vlastite novine i okupljali se u krugovima. Vlasti su morale donijeti posebne zakone koji zabranjuju kratke ženske frizure i sve ženske pantalone osim tradicionalnih hakama, koje su se obično nosile iz vjerskih razloga ili pri radu na terenu.

Tokom dvadesetog vijeka zahtjevi za ženama, zasnovani na uzorima Evrope i plemićkih porodica iz prošlosti, samo su ojačali. Čak i u dvadeset prvom vijeku, japanski političari dopuštaju sebi da žene glasno nazivaju "mašinama za proizvodnju djece", a nastavnik u školi može majci primijetiti ako mu se čini da bento koji je sakupilo dijete govori njenih nedovoljnih napora.

Mnogo je neočekivanih i zanimljivih stvari u prošlosti Japana: 10 povijesnih činjenica o Japanu koje vam omogućuju da sagledate ovu zemlju iz drugačije perspektive.