7 zaboravljenih sovjetskih prevodilaca koji su čitaoce upoznali sa zapadnom literaturom

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Vrlo često se imena književnih prevodilaca nezasluženo zaboravljaju. Svi znaju imena autora djela, ali se ne sjećaju ni onih zahvaljujući kojima su njihove besmrtne kreacije postale dostupne ne samo govornicima njihovog maternjeg jezika. No među poznatim prevoditeljima bilo je i poznatih sovjetskih i ruskih pisaca, a njihovi su prijevodi često postajali prava remek -djela.

Samuel Marshak

Ruski pjesnik počeo se baviti prevođenjem u mladosti, a sa 20 godina Samuil Marshak već je objavio pjesme Chaima Nakhmana Bialika, koje je preveo s jidiš. Pet godina kasnije, na poslovnom putu u Velikoj Britaniji, Samuil Jakovlevič se zainteresovao za britansku poeziju i počeo je prevoditi balade na ruski. Njegovi prijevodi bili su značajni po svojoj jednostavnosti i pristupačnosti, iako je sam pjesnik rekao da se ovo djelo može pripisati visokoj i vrlo složenoj umjetnosti. Na njegovom računu postoji više od dvjesto pjesama samo Burnsa na ruskom jeziku. Preveo je i Shakespearea, Swifta, Blakea, Wordswortha, Byrona i mnoge druge.

Korney Chukovsky

Korney Ivanovich je bio jako drag američkom pjesniku i publicisti Waltu Whitmanu i bio je angažiran u prevođenju djela ovog autora tokom cijelog života, prvi put objavljujući svoju zbirku davne 1907. godine. Više od 30 godina pjesnik anarhista Walt Whitman, u prijevodu Chukovskog, objavljen je 10 puta. Posebna vrijednost ovog djela bila je u tome što je Chukovsky prevod doveo što bliže originalu, čuvajući čak i Whitmanov ritam i intonaciju. Osim toga, pjesnik je prevodio i prozu: Conan Doyle, O. Henry, Mark Twain i drugi pisci.

Boris Pasternak

Poznati pesnik je znao francuski, nemački, engleski i gruzijski. U vrijeme kada su sovjetske vlasti odbile objaviti njegova djela, Romain Rolland savjetovao je Pasternaka da proučava Shakespearea, a Vsevolod Meyerhold ga je uspio uvjeriti da pripremi prijevod Hamleta za kazalište. Kao rezultat toga, "Hamlet", "Romeo i Julija", "Macbeth" i "Kralj Lear" objavljeni su iz pjesnikovog pera. Osim Shakespearea, Boris Pasternak preveo je Baratashvilija, Tabidzea, Byrona, Keatsa i druge autore. Njegovi prijevodi nisu bili doslovni, već su prenosili svjetlinu slika, karakter i emocije junaka djela.

Rita Wright-Kovaleva

Zahvaljujući Riti Wright, djela Jeromea Davida Salingera, Kurta Vonneguta, Edgara Poea, Franza Kafke i mnogih drugih stranih pisaca prvi put su se pojavila na ruskom jeziku. Mogla je zaobići strogu cenzuru i čak i opis najjednostavnijeg kafića napuniti poetikom. Tečno je govorila francuski i nemački, a kasnije im je dodat engleski. U isto vrijeme, prevela je i na ruski i njemački, posebno "Mystery-buff" na zahtjev Vladimira Mayakovskog, prevela je već sa 22 godine. Pedesetih godina takođe je savladala bugarski jezik.

Nora Gal

Sada je to teško zamisliti, ali Eleanor Galperina je 17 puta upisivala filološki fakultet i ipak postala studentica Lenjinovog pedagoškog instituta u Moskvi. Razlog odbijanja uopće nisu bili propusti na ispitima. Samo što je njen otac pao pod klizalište Staljinovih represija, a budući poznati prevodilac odmah je dobio stigmu "kćerka neprijatelja naroda". Njeni prvi objavljeni prijevodi bili su djela Theodora Dreisera, HG Wellsa i Jacka Londona. Ali njeno najpoznatije djelo je "Mali princ" Exuperyja. Zahvaljujući Nori Gal, sovjetski čitalac se upoznao sa djelima Dickensa, Camusa, Bradburyja, Simaka i drugih pisaca.

Marina Tsvetaeva

Nakon povratka u SSSR iz emigracije, Marina Ivanovna Cvetajeva gotovo da nije pisala, ali se aktivno bavila prevođenjem. Činilo se da osjeća raspoloženje i intonaciju originalnog djela, a svaki je red disao živim emocijama. Marina Tsvetaeva prevela je djela Federica Garcie Lorce, Johanna Wolfganga Goethea, Herscha Webera, Williama Shakespearea i mnogih drugih stranih autora.

Anna Akhmatova

Ruska pesnikinja je poznavala nekoliko stranih jezika i radila je sa delima francuskih, bugarskih, engleskih, portugalskih, korejskih, italijanskih, grčkih, jermenskih pesnika, kao i sa pesmama autora iz drugih zemalja. Sama pjesnikinja nije voljela prevoditi, ali je na to bila prisiljena kad su njezina djela potpuno prestala štampati. Uprkos činjenici da je pjesnikinja često bila kritizirana ne samo kao autor već i kao prevodilac, uspjela je objaviti nekoliko zbirki poezije, uključujući klasičnu kinesku i korejsku poeziju.

Danas znamo vrlo malo o životu ove nevjerovatno talentovane žene. Njeno ime poznato je samo uskom krugu stručnjaka - prevodilaca i muzičkih kritičara. Međutim, istraživači njenog naslijeđa sigurni su da će, ako se objavi barem mali dio djela Sofije Sviridenko, „postati očito da je njezin rad jedan od najvećih i najvažnijih fenomena u kulturi prve četvrtine dvadesetog veka”. U međuvremenu svi znamo od djetinjstva samo jednu njenu kreaciju - pjesmu "Spavaj, radost moja, spavaj".