Važni detalji romana "Majstor i Margarita" koje većina čitatelja jednostavno ne primjećuje

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

"Majstor i Margarita" Bulgakova je kultna knjiga koja je stekla ogromnu popularnost među školarcima devedesetih. Na neki način, po količini kontroverzi oko nje, bila je "Harry Potter" te generacije. No, nakon što ste je pročitali odraslima, otkrit ćete da su mnogi važni detalji ranije bili zanemareni.

To je više prokršćanska nego antihrišćanska knjiga

Za mnoge su Majstor i Margarita postali simbol protesta protiv kršćanske dogme i manifest prava na ponos. Na primjer, izraz: „Nikada ništa ne tražite! Nikada i ništa, a posebno sa onima koji su jači od tebe. Oni će sami ponuditi i oni će dati sve! " postao krilat i mnogi ga doživljavaju kao vodič za akciju. Ova fraza je inverzija Hristove fraze: „Ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se; jer svaki koji traži prima, i ko traži nalazi, i onome ko kuca otvoriće se. " Općenito, mnogi odlomci iz govora Wolanda i njegovog društva mogu se razumjeti samo poznavanjem Evanđelja.

I Woland i njegova svita registrirani su vrlo šarmantno, pa im se ne može vjerovati. No čini se da je autorov stav na strani kršćanstva: na primjer, đavolji glasnici nanose štetu onima koji se na Veliku sedmicu (po svim pokazateljima radnja događa upravo tada) ne mole i sjećaju se evanđeoskih događaja, već išao gledati izvedbu "s otkrivenjima" - a ovu poruku teško da možemo nazvati drugačije nego moralističkom.

Usput, o Velikoj sedmici

U Goetheovom "Faustu", na koji se Bulgakovljev roman stalno poziva, radnja se događa u uskršnje dane. Ako pažljivo pročitate Majstora i Margaritu, primijetit ćete da je opisana i sedmica prije Uskrsa. Epilog spominje "proljetni praznični pun mjesec". Kao što znate, u pravoslavlju se Uskrs slavi prve nedjelje nakon jedne od proljetnih noći punog mjeseca.

Događaji u romanu stalno su paralelni s evanđeoskim događajima, ali ih parodiraju, poput sotonista - kršćanske mase. Počinju u sredu. Na Veliku srijedu, Hristova glava izlije se mirisno ulje - smirna. U srijedu, Annushka toči ulje na trotoaru kod Bulgakova. Emisija na estradi održava se na Veliki četvrtak, kada se kršćani okupljaju u crkvama i slušaju priču o Kristovim patnjama. Očigledno, u estradnoj emisiji na takvo veče, sa tačke gledišta hrišćanstva, bogohulno je.

U noći na veliku subotu, u stara vremena, krštavali su se poniranjem u krstionicu. Margarita je te noći prisutna na Wolandovom balu i kupa se u krvi. Ali u nedjelju ne vidimo parodiju. Đavo i njegova svita žure da pobjegnu od svetosti Uskrsne nedjelje: „Messire! Subota. Sunce zalazi. Vrijeme je.

Woland boluje od sifilisa

Čini se da u svojoj ljudskoj, zemaljskoj inkarnaciji, Woland pati od bolesti koju su kršćani prethodno povezivali s grijehom. Evo samo nekoliko znakova. Ima oči različitog izgleda-vrlo često u sifilici jedno oko s paralizovanom širom otvorenom zjenicom djelovalo je mnogo tamnije od drugog. Prema karakteristikama samog Bulgakova, Wolandovo oko je "prazno, crno i mrtvo" - takav utisak ostavlja oko sa širom otvorenom zjenicom koja ne reagira.

Također, glas sifilitičara može biti, ovisno o stadiju bolesti, promuklim (zahvaćena hrskavica grkljana) ili nosnim (nos je počeo propadati). Woland je promukao.

Konačno, kada zatraži od Margarite da namaže bolno koljeno mašću, on to komentira na sljedeći način: „Bližnji tvrde da se radi o reumi, ali snažno sumnjam da mi je ovaj bol u koljenu ostavio u sjećanju jedan šarmantan vješticu koju sam blisko upoznao 15001. 71. godine u Brocken Mountains -u, na prokletoj propovjedaonici. Vjeruje se da su Broken Mountains mjesto gdje su vještice održavale subotu, kopulirajući s đavolom. Inače, različite oči i hromost u evropskim vjerovanjima znak su đavola, bez obzira na sifilis. Čini se da ih je Bulgakov, po zanimanju venereolog, jednostavno pobijedio.

Sva imena u romanu govore

Autor je ime "Woland" preuzeo iz predstave "Faust", u kojoj je nekada predstavljen Mefistofeles, odnosno đavo. Općenito, u romanu se puno spominje ova drama, na primjer, u nekom trenutku Woland ima mač (imao ga je Mefistofel), a kad ga sretnu Berlioz i Ivan Bezdomny, Woland se naslanja na štap s drškom u obliku glave pudlice - u predstavi se Mefistofel vraća pudlici.

Imena svih onih koji su bliski Wolandu mogu se dešifrirati kada se upućuju na hebrejska i hebrejska vjerovanja. Dakle, Korovjev se najvjerojatnije odnosi na riječ "karov", odnosno "blizu, blizu"; Azazello je Azazel, jedan od demona za koje se vjeruje da je izumio oružje i ogledala (usput, u romanu izlazi iz ogledala), Behemoth je doslovno "životinja" (ili, točnije, "životinje"). Usput, u kršćanskoj tradiciji počeli su zvati demona koji ugađa tjelesnim željama "nilski konj"; mogao se inkarnirati ne samo u mačku, već i u psa, vuka i slona. Takođe, prema legendama, on je bio zadužen za đavolje gozbe.

Prezime Beskućnika može se odnositi na Isusove riječi o trgovcima u hramu: „Moja će se kuća zvati domom molitve“- uostalom, beskućnik je ateist, on ne posjećuje hram, tj. Božji dom. Gella je riječ koja se u davna vremena koristila na otoku Lesvosu za nazivanje prisilno umrlih djevojaka. Nakon smrti, postali su vampiri, poput Bulgakovljevog lika.

Marguerite u romanu se iskreno uspoređuje s kraljicom Margaux, predstavnicom dinastije Valois, koju su za života nazivali glavnom bludnicom Francuske i kojoj su katolici zamjerali što je izdala njenu vjeru jer je spasila muža hugenota. Ovo ime heroine također se odnosi na voljenog Fausta. Margarita izaziva simpatije zbog njene emocionalnosti i sposobnosti da voli, ali na kraju to je njena inkontinencija, nespremnost na razmišljanje i spremnost da ljubav (usput, grešnu, jer je udata) iznad svega vodi do činjenice da ona je u vlasti đavola.

Za žene je ovo tradicionalno bila mistična uloga: Koja je od glumica igrala Bulgakovljevu Margaritu u filmu i kako je to utjecalo na njihove živote.