Poe u vožnji magarca i druge kršćanske žene u arapskoj Španiji koje ulaze u povijest

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Žene iz posjeda arapskih emira i španskih kalifa uvijek su se izdvajale u arapskom svijetu. Rođeni često od dva različita naroda, odrasli na spoju dviju kultura, odrasli su okruženi žestokim ratovima i najsofisticiranijom poezijom svog vremena, a ponekad su procvjetali na takav način da se još uvijek ne mogu zaboraviti.

Subh umm Walad: Aurora iz Baskije

U desetom stoljeću naše ere, Baski su se očajnički borili, stajali poput zida ispred vala Arapa koji su hrlili u Evropu, i svako malo su gubili bitke. Nakon jednog od ovih gubitaka, zarobljena je mlada djevojka po imenu Aurora. Porobljena je i prodata za veliku svotu u haremu učenog kalifornijskog kalifa al-Hakama. Dvadeset godina stariji, zaljubio se u mladu i inteligentnu djevojku bez osvrtanja i čak je odlučio ostaviti njeno ime - preveo ga je samo na arapski. Tako je Aurora postala Subh.

Subh je postala prva od kalifovih žena koja mu je dala dva sina. Bilo da je to slučaj ili činjenica da je al-Hakam II konačno upoznao ženu koja je jednaka u umu, ali nije vidio dušu u Subhu, konsultovao se s njom, neprestano davao darove i prestao gledati druge žene u haremu. Čak je dopustio Subhu da šeta gradom, čak i s nepokrivenim licem, jer joj je srce tako skučeno među četiri zida, pa čak i u luksuznom unutrašnjem vrtu - samo pod uvjetom da se preruši u muškarca i da se naziva muškarcem ime Kafar. To je dovelo do ljutitog ismijavanja - kažu, a halifa je mogao začeti sina samo zato što je neka žena shvatila da se lažno predstavlja kao mladić. Svi su znali da je u svojoj mladosti kalif držao pravi muški harem.

Nažalost, čini se da ljubav starijeg muža prema mladoj ženi nije bila uzvratna. Subh, ubrzo nakon rođenja drugog sina, odnio ju je mladić po imenu Muhammed ibn Abu Amir (kasnije će ući u istoriju kao al-Mansur) i počeo je od nje moliti za sve unosnije pozicije muž. Kasnije, kad joj je muž umro, postala je, zapravo, zajedno sa svojim ljubavnikom, da vlada zemljom sa svojim malim sinom.

Rumaykiyya: Poetess Driving Magareys

Jednom je kalifornijski kalif al-Mutamid sa svojim prijateljem-pjesnikom šetao obalom rijeke i bacio se sa poetičnom improvizacijom, smiješnom i grickajućom-pa je bio običaj zabave. U jednom trenutku pjesnik je oklijevao s odgovorom, a umjesto njega pjesmu je izgovorio zvučan djevojački glas. Osvrnuvši se oko sebe, kalif je ugledao magarećeg vozača, u čijim su očima plesali novi stihovi.

Pošto je jedina vrlina sluškinje bila njena mladost, robin gospodar ju je predao halifi za vrlo malu svotu. Kalif je pjesnikinju uzeo za ženu: možda nije blistala ljepotom, ali kako je komponovala! Ni prije ni poslije al-Mutamid nije toliko volio žene, nije osnovao veliki harem, ili barem nekoliko žena. Za njega je postojala samo jedna Rumaykiyya.

Postoji legenda da je jednog dana ugledala snijeg, ali se on otopio gotovo odmah, a Rumaykiyya se uznemirila što, možda, nikada više neće vidjeti takvo čudo. Zatim je al-Mutamid zasijao sve padine okolo drvećem badema, tako da se u proljeće činilo da je u planinama pao snijeg. Kasnije je sanjivi kalif svrgnut, ali Rumaykiyya ga je slijedila u izgnanstvo, a Cordoba je ostala stajati sva u bademovim stablima.

Lampagia: ljepota ne donosi sreću

Kći galicijskog grofa (prema drugoj verziji, vojvode od Akvitanije) Lampagia zadivila je oči svojom ljepotom iz mladosti, ali to joj nije donijelo sretnu sudbinu, bezobzirno obožavanje nekog moćnika i trofeje bačene na nju stopala. Istina, kada ju je u zemljama njenog oca zarobio berberski emir Munuz koji ju je došao opljačkati, nije je prodao, zabavljajući se, već ju je proglasio svojom ženom (možda iz ambicija - ipak, da to kaže prisilio je kršćanskog grofa ili vojvodu da vam postane svekar, laskajući). Na ovom su se bonusi ljepote za Lampagiju završili i počele su nezgode jer joj nije bilo suđeno da cijeli život živi s jednim, iako ne voljenim, ali uobičajenim mužem.

Munuza je kasnije odlučio da se pobuni protiv valija cijele arapske Španije, Abdu-r-Rahmana al-Gafikija. Kao rezultat toga, Munuza je poražen, Lampagia je zarobljena, a Wali je, uživajući, kako su tada voljeli reći, u njenoj nevjerovatnoj ljepoti, poslao na poklon damaskinskom halifi. Lampagia je bila upisana u harem, i niko drugi nije čuo ništa o njoj. Najvjerojatnije tamo nije dugo živjela. Nažalost, ljepota je češće bila razlog silovanja ili napada iz zavisti nego razlog obožavanja i osnova moći. I svijet se od tada nije promijenio.

Toda Aznares: srodstvo s Arapom nije samo sramotno, već je i korisno

Supruga kralja Navare, Sancho I, imala je manu: iako je i sama bila kršćanka, među njenim bliskim, vrlo bliskim rođacima bio je emir Kordobe Abd ar -Rahman III - bio joj je polubrat. Takav odnos smatrao se pomalo neugodnim za ženu katoličkog kralja, ali dobro mu je došao kada je kralj umro. Todin sin Garcia bio je još premlad da bi sam držao Navarsko prijestolje, a prijesto je odmah preuzeo najstariji brak pokojnog Sancha, Iñigo. Toda je poslao suzno pismo Abd ar-Rahmanu i on je uz pomoć brojnih mačeva ustanovio da je zakoniti kralj Navarre Garcia, a Toda njegov namjesnik.

Istina, kasnije je između brata i sestre trčala mačka. Toda je odlučila krenuti prema Europi, prekinula veze s Kordobskim kalifatom i potaknula svog sina da se bori protiv Maura (u to vrijeme arapskih imigranata iz Sjeverne Afrike). Abd al-Rahman je ponovo morao doći s određenim brojem mačeva tako da mu je Toda obećao da to više neće činiti i da će pustiti zarobljene muslimane. Strogo govoreći, već sazrelog sina trebalo je pustiti, ali svi su znali ko je zapravo vodio Navarru.

Vallada: kurtizana u zemlji bez kurtizana

Crvenokosa pjesnikinja Vallada bila je kći halife al-Mustakfija jedne od njegovih kršćanskih konkubina. Sa sedamnaest godina ostala je potpuno siroče, ali s nekim nasljedstvom u naručju. Ovo je nasljedstvo potrošila na … otvaranje književnog salona. Ako je u arapskoj Španiji bilo šta za proći, to je bila poezija.

U salonu su se upoznale pjesnikinje iz Kordobe, a mlade plemenite djevojke i nadarene robinje naučile su ovdje pisati poeziju i cijeniti ljepotu. Zvuči prilično pristojno, ali može se samo zapitati kako su roditelji dopustili djevojčicama da posjete Valladu, jer se ponašala samopouzdano kao što si nijedna žena u Cordobi nije dopuštala. Vallada je šetala gradom u prozirnom ogrtaču, kroz koji je ljepota njezina lica još jače zasjala, i uopće nije bila skrivena. Imala je ljubavnike i nije ni razmišljala o braku. Poezija i darovi ljubavnika sadržavali su je, a mladi Vallade nije sanjao o zlatnom kavezu. U zemlji u kojoj nisu bile poznate kurtizane, samo žene ili prostitutke, njen život je bio šokantan.

To je, međutim, ušlo u istoriju zahvaljujući aferi sa poznatim pjesnikom Ibn Zaidunom. Roman je, naravno, bio u stihu - barem onaj njegov dio koji je predstavljen publici. Ali on je, bez sumnje, bio na osnovu mesa. Svi stanovnici Kordobe svakodnevno su razgovarali o pjesmama koje su razmijenili mladi pjesnik i pjesnikinja. Čak se ni romani aktuelnih zvijezda na ekranu ne prate tako pomno.

Ljubomoran sam na svoje oči, ljubomoran sam na sebe, Do trenutka, na mesto - ljubomoran. Sve dok mi stojiš ispred pogleda, volim - i beskrajno ljubomoran!

Ovu pjesmu mogao je napisati bilo koji pjesnički par, ali to je ipak bila Vallada. Nažalost, divna romansa nije dugo trajala, a nakon nekoliko godina stanovnici Kordobe već su međusobno prepričavali pjesme Vallade, pune bijesa, optužbi za loš ukus i ovisnost o muškarcima i afričkim ženama (obje strasti bile su koristi za ismijavanje). Ibn Zaidun je isprva pokušao moliti oproštaj od svoje ljubomorne žene, ali je ona, uprkos njemu, razvila novu strast, s njegovim političkim protivnikom, vezirom iz Kordobe. To je razbjesnilo Ibn Zaiduna, a uslijedila je još jedna razmjena poezije. Međutim, već u dvadesetom stoljeću u Siriji škole su odlučile proučiti samo prvi dio Valladinog pjesničkog dijaloga s Ibn Zaidunom - ljubavni dio. Ostala je vekovima.

Sama Vallada se malo kasnije posvađala s vezirom, a zatim je bankrotirala zbog ljubavi prema skupim odijelima, lutala po zemlji, prodajući svoj pjesnički dar i, prema glasinama, svoje tijelo, a zatim se umorila i vratila veziru, kojeg je sigurno - i dugo vremena - potom preživio …

Suprotno mitu, istočnjačka žena nije nužno živjela zbog bilo kojeg muškarca. Pesnikinja, glumica, pevačica. Poznate kurtizane Istoka koje su ostale u istoriji umjetnosti svojih zemalja.