"Iza utakmica" s Evgenijem Leonovom: Koje malo poznate činjenice o životu Finaca u Ruskom carstvu otkrio je popularan film

2024 Autor: Richard Flannagan | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-15 23:59

Sovjetsko-finski film "Iza utakmica" s Jevgenijem Leonovom i Galinom Polskikh domaća je publika, bez puno oklijevanja, doživjela kao film o "starom inozemstvu". Istovremeno, ono što se dešava na slici odnosi se na rusku istoriju. Film može mnogo reći o vremenima kada je Finska bila kneževina u sastavu Ruskog carstva.

Sedam godina prije nezavisnosti

Film je zasnovan na priči o finskoj klasičnoj Mayi Lassila, napisanoj 1910. Za sedam godina će doći do revolucije, Finska će steći nezavisnost, ali za sada je to sto i jedna godina u sastavu Ruskog carstva. Ako pažljivo pogledate, možete otkriti da se to odražava u filmu: na primjer, kada Antti i Jussi, u izvedbi Leonova i Innocenta, uđu u policijsku postaju, gledatelj vidi portret ruskog cara iznad poglavičinog stola, a žandarmi su obučeni u ruske uniforme, dobro poznate sovjetskoj djeci na osnovu ilustracija iz biografija boljševika.

Zanimljivo je da je šef policije, sasvim u sveruskom trendu, prikazan kao bezobrazni đavo: nakon događaja iz 1905. u carstvu je izbila opća nesklonost prema policiji, koja je doslovno pokrila sva imanja. Inače, za razliku od običnih policajaca, njihov šef je Rus. Ali … najvjerovatnije sa uhapšenima govori finski. Na periferiji carstva policija je pokušala naučiti lokalni jezik - ne toliko iz poštovanja, već tako da od njih nije bilo tajni.

Zašto su Antti i Jussi "otišli u Ameriku"

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća emigracija iz Evrope u Sjedinjene Države poprimila je ogromne razmjere. Posebno je bio primjetan tok iz Ruskog carstva. Jevreji su se masovno kretali, prije svega, zbog pogroma na periferiji zemlje i Poljaka, koji nisu htjeli ostati pod vlašću ruskih careva. Nakon 1905. dodani su ruski politički emigranti.

Općenito, imigracijska pravila u Sjedinjenim Državama u to vrijeme bila su oštra. Zabranjen je ulazak kineskim radnicima, osobama s kriminalnim dosijeom ili na potjernicama, prostitutkama, poligamistima, zaraznim pacijentima, epileptičarima i anarhistima. Osim toga, oni koji su ušli morali su dokazati da se mogu prehraniti (posjeduju ovaj ili onaj zanat ili kapital).

Krajem devetnaestog stoljeća, u Velikom vojvodstvu Finskom, ruske vlasti počele su pokušavati organizirati regrutiranje u vojsku među lokalnim stanovništvom. Fincima se ovo nije svidjelo: Rusija je izvodila vojne operacije uglavnom na južnim granicama, a zašto Finci nisu mogli razumjeti zašto ići negdje boriti se protiv Turaka s visokim rizikom od smrti ili invaliditeta. Neki su davali mito službenicima, drugi su odlučili otići u Ameriku - zemlju u kojoj se činilo da su radnici uvijek potrebni. Ako pogledate popis ograničenja ulaska u Sjedinjene Države, postaje jasno da finski seljaci (a oni su uglavnom migrirali) nisu imali problema s ulaskom. Inače, gotovo svi su namjeravali da se vrate u domovinu kada se problemi riješe - ali zapravo se nije vratilo više od četvrtine radnih migranata.

Drugi razlog odlaska bio je politički: 1899. Nikola II potpisao je dekret prema kojem su njegove uredbe imale pravnu snagu u Finskoj bez saglasnosti lokalnog Sejma i Senata. Mnogim Fincima ovo se činilo kao loš znak, a migracijski tok postao je zaista gust. Tako je Antti i Jussijeva šala doživljena kao vrlo uvjerljiva. Istina, otišli su uglavnom stanovnici Vaase i okolnih teritorija, a heroji su živjeli u Liperima, u drugom dijelu Finske, ali kad se čuje stalno seljenje u Ameriku, nikoga ne čudi što je i susjed htio pokušati tu mu je sreća.

Šibice, kava i drugi kućanski predmeti

Za Rusa je iznenađujuće zašto seljaci piju "gospodarsko piće" - kafu. Ali kava je općenito vrlo česta u Skandinaviji, baš kao što je čaj bio uobičajen u seljačkim i trgovačkim porodicama u Rusiji. Naravno, kava je skup proizvod koji se uvozi iz inozemstva, ali je čaj uvezen i za Rusiju. Moram reći, baš kao što su se u Rusiji trgovci trudili razrijediti čaj čajevcem ili manje korisnim dodacima, u Skandinaviji su trgovci varali i s kafom, miješajući je, na primjer, sa prženim ječmom - što je pogoršalo kvalitetu pića, ali ga učinilo više dostupno seljacima i zanatlijama …

Supruga glavnog junaka, Anna-Liza, vidjevši da je kuća ostala bez šibica, šalje svog muža ne u trgovinu, već na susjednu farmu. U Finskoj početkom dvadesetog stoljeća trgovine nisu bile baš česte na selu i bilo je mnogo brže posuđivati šibice od susjeda - osim ako je slučajno lutajući trgovac, glavni dobavljač tvornički izrađenih predmeta za domaćinstvo na selu, nije slučajno prošao pored kuće.

Inače, Anna -Lisa je odjevena vrlo moderno, u krojenom odijelu od bluze i suknji od tvorničke tkanine, s velikim gumbima - njeno odijelo možete uporediti s odjećom rodbine, odjeveni na jednostavniji način. Anna-Lisa pokriva svoju suknju odijelom sa jednako koketnom pregačom. Izgleda da Antti razmazi svoju ženu - kad ide u kupovinu, uzima joj krojeve i pribor kako bi bila moderna. U isto vrijeme, on se sam oblači bez ikakve sile. Ako tražite modernog muškarca u kadru, to će biti Partanenova "šaka" - iako se odjenuo, možda, samo radi sparivanja. Ali dva cijela lanca sata umjesto jednog čine njegovu sliku karikaturalnom, odajući nedostatak ukusa. Dovodeći ga u posetu, junakinja Galine Polskikh, inače, takođe se oblači vrlo pametno, u kostimu sličnom Ani-Lizinoj, ali više ukrašenoj.

Kaisa, poljska heroina, općenito je, čini se, fashionistica - i baca maramu na ramena ne poput svojih seljačkih prijatelja, već ju lijepo veže, a kod kuće, ako bolje pogledate, ogledalo u secesiji okvir nikada nije moderniji.

Moderna bluza u više boja, s otisnutim uzorkom cvijeća, na starinskoj djevojci-Anna-Kaisa, za razliku od glatkih ili prugastih bluza udanih žena: na kraju krajeva, djevojka se mora pokazati! Ali njen izabranik, krojač, ako bolje pogledate, odjeven je u odijelo koje je sašiveno davno, kada je Tahvo bio mlađi i vitkiji - što Tahva ne predstavlja kao krojača na najbolji način. Ili nema vremena da sebi napravi novi kaput (to jest, lijen je), ili nema novca za materijal (to jest, ne zarađuje previše). Ovo naglašava njegovu sliku pijanca. Kasnije, nakon što se oženio "udovicom" Antti, vidimo ga u prevelikoj odjeći - očigledno, to je Anttijeva odjeća za svečanu priliku (koju je vjerovatno nosio u mladosti).

Čini se da se većina govora u okviru govori o kravama i mlijeku. Nije slučajno: jedna od glavnih roba koju je Finska isporučila ruskom tržištu bio je takozvani Chukhonskoye maslac-visokokvalitetni maslac s visokim udjelom soli, koji mu je omogućio dugo skladištenje i ne dodavanje soli na hranu ako je tamo već stavljen maslac. Osim toga, imao je karakterističan svježe kiselkast okus.

Finska je oduvijek bila poznata ne samo po visokokvalitetnim mliječnim proizvodima, već i po prekrasnim krajolicima: Fotograf iz Finske dokazuje svojim fotografijama da vilinska šuma zaista postoji.